novamama
|
Oba poroda počela su u noći, prvi oko ponoći, drugi oko 2ipo...lagani trudovi, pojačani odlasci na wc...
oko 6 sati već sam bila u bolnici...
PRVI PREGLED:1. mladi doktor, nasmiješen, govori, danas ćete roditi, otvoreni ste 4 cm
2. mlada doktorica, jedva me pregledala kako me bolilo, isto otvorena 4 cm...(dr. je bila neka mrka...)
PREDRAĐAONA:
1. i 2. - ctg uredni, ja polako šetkam i ispuhujem trudove - naručila epiduralnu. Prvi put su mi rekli da nema problema...drugi put su mi rekli da nema problema, pa počeli muljat da nema dosta anesteziologa....trudovi su sve jači, ulazim u rađaonu...
RAĐAONA:
1. porod - trudovi se pojačavaju oko 9 ipo ujutro...ispuhujem par jačih, preznojavam se u licu, i dolazi teta anesteziolog i spašava me, bolovi nestali u trenu...ležim, dragam trbuh, čekam što je dalje....vidim da su bebi otkucaji nepravilni i zovem sestru...dolaze doktori i izvode neki SCALP (tako piše na papiru od ctg-a) - stavljaju bebi direktno na srce mjerač otkucaja...meni daju kisik...nitko nije uznemiren previše, pa nisam niti ja...objašnjavaju mi da se beba naglo okrenula....
osjećam pritisak na trticu i govore mi da moram tiskati. tisnem jednom i pomislim 'ti mora da se šališ...pa morat ću ja to iz petnih žila'...tisnem drugi put i osjetim kako tiskam u glavu, namjeste mi krevet - skroz me skvrče, tisnem i posljednji put - čujem SAK! (škare)i...rodio se Oliver! prvi moment sam u drugoj dimenziji, drugi moment gledam gdje je, vidim samo kako otvara usta, bez glasa - moja violinica je imao tako nježan glasić kad se rodio . to je bila milina jedna...stave mi ga na trbuh i mazimo se...odnose ga na vaganje, izlazi posteljica, a mene šivaju jedno pola sata - kaže dr. da me šije u 3 razine...donose mi olivera na siku, ja se smijem ko luda - zaljubila sam se do ušiju...
2. porod - trudovi se pojačavaju...ja zabrinuta govorim primalji kako ne podnosim bol, kako ću sigurno vikati i da mi je žao...pitam je svako malo koliko će me jače još boliti, dva ili tri puta ili deset puta...ona mi odgovara, isto zabrinuta, da će bolje ti još jače...daju mi neki lijek u venu, vrti mi se u glavi, ali bol ne prestaje....kažu mi da se okrenem na bok...heeej koja bol, imam umrijet na tom stolu! osijećam kako se glavica spušta - vrisnem i skužim da mi se otelo iz ustiju, ispričavam se primalji...trudove ispuhujem u-u-u-u-uuu-uuu-uuu--uuu, sa vjerojatno nekom grimasom na licu...kako taj bok boliiiiii, glavica se i dalje spušta...pregledavaju me čas primalja čas sestra i vrte glavom - ne, ne još je visoko, ma kako neke to odrade bez riječi, a neke boli jako...boli za poludjet i boli sve češće, ustvari boli stalno!!!...i dalje sam na boku, plačem bez suza i ispuhujem...okrećem se na leđa, primalja mi stavlja noge na nosače i kaže - sad se ulovite za bedre i tiskajte kad dođe trud...ja ju molim da mi pridigne krevet jer da sam prenisko . ne benda me pet posto, samo ponavlja da se držim za bedre i da tiskam...odakle mi snage . ne znam...tisnem jednom...ej, koja bol...pečenje...sad mi se plače kad se sjetim...gubim se načas i skužim da mi je nešto govorila, ali da je nisam ubrala..kažem joj: oprostite, ali ja sad vas nisam ništa razumijela...njezino lice mi je ispred očiju kao veza sa stvarnim svijetom, čujem je kako mi govori, udahnite, ulovite se za bedre i tiskajte kad dođe trud...smireno i strogo - baš kako treba....došao je trud, krenuo je izgon, skužila sam prolazak glave i napela se skroz da izađe cijela...ne znam kojim snagama sam to uspjela...malo me zarezala, na tome sam joj zahvalna...Rodila se moja ROza...odmah se dižem, plačem, pitam jel dobro, rukama pokušavam zagrliti dijete, ali predaleko mi je...vidim kako primalja reže vrpcu (sjedim...), plačem...daju mi je na trbuh - mazim je i govorim joj: ljubavi moja...kroz suze...sva bol nestaje...odnose je na mjerenje...izlazi posteljica, šivanje je bolnije - sve osjetim, trzam se...govorim im da sam kukavica, da ne podnosim bol...imam samo 4 šava...donose mi je na siku, ona vuče, ljubim je...
OPORAVAK
1. porod - puno duži oporavak, bolniji šavovi
2. porod - brži oporavak, manje šavova, ali svaki put kad se sjetim te boli idu mi suze na oči...što sve žena mora proći...
i sad mi nitko ne može reći ništa....epiduralna je ZAKON...
_____________________________
Ča je život vengo fantažija....
|
prezivjet cemo nadam se
Odštampaj
