tiny
|
evo da se i ja malo pojadam.naime,prije tjedan dana sam dobila  ,a prije toga sam bila uvjerena da sam  .naravno,sok,nevjerica...dode mm navecer i napada me s vrata kao "kako si ono razgovarala sa mnom maloprije na mob.?"a ja nemam snage ni volje da se sad svadam s njim,samo kruzim po kuci praveci se da nesto radim,a moja kcer stalno ide za mnom pokusavajuci me oraspoloziti,a sto je najzalosnije bjezim ja i od nje...napokon,mala ode spavati,a ja ulazim u dnevnu da jos operem sude,a mm ce meni ironicno"ja bi reko da si ti dobila,cim si tako neraspolozena"a ja jedva uspijem pobjeci u wc.perem ja zube i sama sebe uvjeravam da nema veze,bit ce drugi put,a iz mene provala suza i tuge da sam imala osjecaj da gubim dah,da cu se onesvjestiti,nikad se nisam tako osjecala.odem ja u krevet,nadajuci se da ce on doci,barem me zagrliti,koja sam ja budala...sutradan imam ja glavobolju,suze same provaljuju iz mene,nepozvane,i tako svaki dan,cak i danas.dode on navecer,i pravi se lud kaze "jesi ti dobila?"opet suze,a on ce meni kao sta ima veze,kakva je to tragedija,e pa meni je tragedija,mene to boli,jer mene moja kcer svaki dan pita kad ce ona dobiti brata ili sestru,kako ce se zvati,kako ce ih ona cuvati.e to mene boli najvise,jer njoj bi sve dala,a to jednostavno ne ide,i molim ja boga i placem i nadam se...uzalud.ajde,prosla meni ,smirila se ja malo.dode muz kuci navecer,ja spremna za akciju,okupam se skoro sam pa gola.dodem ja njemu u dnevnu sobu,malo ja oko njega,a on ce meni,"ej,vidi kako je super film",mene bi,pa nesta.idem ja u krevet,a on meni "zar neces gledat film do kraja,super je".opet suze i glavobolja.jucer me glava boli nenormalno,on samo kaze,zasto ne bi otisla u bolnicu kad me svaki dan boli,gutam ja apaurine svaki dan ko bombone,kaze on meni sinoc da trebam otici kod njegovih danas,jer jadna njegova mama je svu ripu okopala sama,a ja ne znam ni bi li bila u stanju sjesti za volan s malim djetetom.opet se ja sinoc nadam,ajde pokusat cemo veceras napravit toliko zeljenu  ,a on se cijelu noc dopisiva sa svojom sestrom i stalno mu je nesto smijesno,a mene ko da i nema pored njega,on ni da me prstom dirne,a kamoli da me zagrli.opet ja u suzama u krevet.probudim se ja jutros kao i svaki dan sa glavoboljom i mislim si ja: zar meni stvarno treba da me dijete svaki dan gleda ovakvu u kuci,da me stalno pita sto sam tuzna,da bjezim od nje u wc da se isplacem,i na kraju da se ja toliko ponizavam pred njim,doslovno ga moleci da spava sa mnom a on uopce ne dozivljava ni mrvu onog sto ja sad osjecam,e pa ne treba mi,ja imam jedno dijete koje volim najvise na svijetu,koje je meni sve sto imam,ja jednostavno vise nemam snage da placem svaki mjesec kad dobijem,i ne zelim to vise,a ako mm nije u stanju pruzit mi ni zrno utjehe u tim trenucima,nisam sigurna ni da zelim njega vise,a kamoli dijete s njim,eto ja sam se jednostavno morala izjadati ovako,jer nemam kome osim vama.oprostite ako sam i vama bila naporna.
|
i nadam se da bude sve ok
. 
Odštampaj
