Sunshine28
|
cure moje nikako da se javim, vec sam krenula 10 puta pa uvijek nesto...
a sta da vam kazem, znam da ima zena koje odrzavaju trudnocu u bolnici 9 mjeseci pa jos i lose zavrsi, ali kako je svakome njegova nevolja najgora ja mogu zakljuciti da sam se ovoga puta stvarno namucila 
ubila me ta bolnica uoci poroda...nakon sto sam drugi put prokrvarila ostavili su me do proda i tek onda sa sigurnoscu dijagnosticirali placentu perviu i to ful (maternica skroz kao cep na vratu i svako pomicanje ili lazan trud, bez infuzije, krvarenje)...i tak dva tjedna u krevetu na infuziji....imam lose vene pa mi se ta infuzija stalo cepila, pa su me prebadali stalno, ruke su mi jos uvijek kao u narkomana....onda carski, smrtno sam se bojala, kao dijete, koliko god sam se kontrolirala u pripremi samo su mi suze curile....toliko me bilo strah da se necu probuditi i da ce nesto proci krivo da vam to ne mogu opisati....pa onda rezrevirala apartman, a po izlasku sa intenzivne mi rekli da su ga dali nekom drugom, a stvarno sam htjela biti sama sa svojom mukom i da mi posjete zbog Em mogu biti 24 sata...na kraju se ispostavilo da mi je to bas trebalo...oprala me depra, plakala sam kao kisa svo vrijeme dok me nisu pustili kuci....Leda je pocela gubit na tezini, malo zutiti, svi su samo okretali glavom ali nista nisu radili, izludila sam...HB zadnja dva dana dosla neka nova pedijatrica i pomogla mi...da nije nje 'ko zna koliko bi dugo bile u bolnici...
a svo to vrijeme, rak-rana - moja Em, more sam isplakala zbog nje...imala je i rodjendan i bila bolesna...ali unatoc svemu bila je hrabra prvih 7-10 dana, a onda se slomila i stalno plakala - mama dodi kuci, mama ti nikada neces doci, ostavila si me...dakle srce mi je pucalo, pred kraj vise nisam mogla pogledati njenu sliku na mobu bez plakanja
kada smo dosli kuci spavala je samnom par dana i jos uvijek svaki put kada me potrazi po kuci a ne nade iz prve pocne plakati i ispituje jesam li otisala u bolnicu, dakle koma
ali ajde....proslo je i to, kuci smo, sada je sve ok, cini mi se jedino da mi je oporavak, sto se rane tice, tezi i duzi, evo skoro je 4 tjedna od operacije a jos me zateze, jos malo krvarim....ako me sjecanje ne vara sa Em sam se puno brze opravila...
Leda je sada super, cim smo odustali od dojenja i presli na formulu pocela je dobivati na tezini, sada ima vec skoro 3kg ali i dalje mi je mrvica malo ju pocinju hvatati grcevi, ali nije nista strasno jos...
Em ju je super prihvatila, voli seku, i gnjavila bi ju po cijele dane da joj dopustimo  hrani ju, pjeva joj twinkle twinkle kada place, pokazuje joj kako se slazu puzle
keyt sjecam se nasih razgovora....i mogu ti reci da je istina sve sto su mi govorile cure koje su bile ful iskrene....naravno da volim Ledu, to nije uopce upitno, ali sada dok je jos tako mala i samo jede i spava moram priznati da nekada zaboravim da je imam hocu reci, Em mi je jos uvijek prioritet i ako je Leda mirna i spava (a to je vecinu vremena) stalno se trudim oko nje, igramo se, citamo....djedovi bake mi se nude da je odvode kojekuda i na spavanje ali ja ne dam....i dalje je ona moja roza princeza i nedam ju nikome....
u vrticu je super, skroz se prilagodila, uopce ne place, igra se sa djecom, ima prijatelje....ma mrak...jedino nece jesti, ali to je kod nas vec stara prica....vec sam odustala od forsiranja, nece umrijeti....
a kako ste mi vi? nedostajete mi bas sve! sta ima novoga?
_____________________________
I + G = E & L
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
u trbuhu stigurno bi se bacila na posao 
. 
