/11 /11

Bez obzira na stupanj ekonomskog razvoja odredenog drustva, boravak u dječjim kolektivima nedvojbeno je povezan s povećanom učestalosti infektivnih bolesti. A kako bi se uspostavio nadzor nad tim bolestima, koje su univerzalna pojava, valja upoznati njihove osnovne uzročnike. U našoj zemlji se bilježi povećana učestalost akutnih respiratornih infekcija (virusnih i bakterijskih), a u pojedinim sredinama i u određenim razdobljima teškoće stvaraju i crijevne infektivne bolesti, kožne infekcije te intestinalne parazitarne bolesti.

Još prije desetak godina pedijatri su redovno preporučivali briseve i propisivali antibiotsku terapiju kako bi izliječili bolesnu djecu i spriječili širenje zaraze. No, s vremenom se takva strategija pokazala neuspješnom. Naime, ubrzo nakon završetka antibiotske terapije dijete se u kolektivu ponovno zarazi, pa se došlo do spoznaje da, unatoč učestalim uzimanjima antibiotika, izostaje očekivani učinak. Ne samo da je dokazana neučinkovitost takvog pristupa, nego su zabilježene i potencijalno opasne I štetne posljedice. Uz to što djeluju na bakterije koje uzrokuju upalu dišnih putova, antibiotici, naime, remete bakterljsku floru u crijevu.

U posljednje vrijeme raste spoznaja o važnosti normalne bakterijske flore crijeva u razvoju imunog sustava I potencijalnoj ulozi u nastanku alergijskih i autoimunih bolesti. Učestalim izlaganjem antibioticima pojedine bakterije, pak, postaju otpome na njihovo djelovanje. Tu se posebno ističe pneumokok, koji vrlo brzo postaje otporan na sve antibiotike. Dogodi li se teža upala uzrokovana takvim sojem (gnojna upala uha, upala pluća, upala moždanih ovojnica ili sepsa), učinkovito liječenje postaje nemoguće. Za liječenje gnojnih upala nosne šupljine u praksi se često koriste antibiotske kapi za nos. Struka je, pak, dokazala da na taj način nije moguće izliječiti gnojnu upalu sluznice nosa i susjednih šupljina (sinusa). Kapi jednostavno ne dopiru u sve kutke nosne šupljine i najčešće samo skliznu po dnu nosne šupljine straga u ždrijelo. To je idealna situacija za nastanak rezistencije (otpornosti) bakterija na antibiotike. Još je gore u slučaju da se koristi kombinacija kortikosteroida i antibiotika u obliku kapi za nos. Naime, većinu ukapanog sadržaja dijete proguta (iscijedi se straga u grlo), pa se može očekivati i sistemsko djelovanje kortikosteroida (smanjenje otpornosti na infekciju).

Branhamela i zlatni stafilokok iznimno rijetko uzrokuju teže infekcije dišnih putova i nije ih potrebno liječiti. Kad je riječ o hemofilusu i pneumokoku, treba znati da među tim bakterijama postoje opasniji (agresivniji) sojevi koji mnogo češće izazivaju komplikacije u djece (upale uha, upalu pluća, sepsu i slo). Protiv agresivnih sojeva hemofilusa (tzv. tip B sojevi) sva se djeca cijepe već u dobi od dva mjeseca i do 18 mjeseci starosti prime četiri doze cjepiva. Otkako je ta mjera uvedena u Hrvatskoj, nije bilo smrtonosnih infekcija uzrokovanih tom skupinom hemofilusa influence. I među pneumokokima postoje agresivni sojevi. U nas još nije u redovitoj primjeni cjepivo protiv sedam najagresivnijih sojeva koje se primjenjuje po istom rasporedu kao i cjepivo protiv hemofilusa influence tipa B (Hib). za nešto stariju djecu (nakon dvije godine starosti) učinkovito je cjepivo koje štiti protiv 23 soja pneumokoka. Primjenjuje se samo u jednoj dozi i znatno je jeftinije od cjepiva koje se daje u dojenačkoj dobi. Postoje i cjepiva u obliku kapi ili praha. Ona sadrže razmrvljene bakterije i tako potiču stvaranje protutijela. Problem je što je njihova djelotvornost znatno manja od cjepiva koja se primjenjuju u obliku injekcija, a povoljan učinak može se očekivati tek kod trogodišnjaka (do te dobi ne izazivaju stvaranje zaštitnih razina protutijela).

 
Uz tegobe s dugotrajnim curenjem nosa I kašljanjem, djeca u predškolskoj ustanovi dva-tri puta mjesečno dobiju povišenu tjelesnu temperaturu. Najčešće je riječ o različitim virusnim infekcijama koje "prolaze" kroz skupinu svakih sedam do deset dana. Upravo je to razlog zašto kod djece koja pohađaju kolektiv najčešće susrećemo tzv. miješane infekcije (virusne i bakterijske). U tom slučaju dijete svakako treba odvesti pedijatru koji će procijeniti je li vrućica uzrokovana virusom ili je bakterijska infekcija izmaknula nadzoru i proširila se (npr. na uho ili bronhe). Ako je posrijedi širenje infekcije, najčešće treba započeti antibiotsku terapiju.

Rani polazak u jaslice povezan je sa znatno češćim obolijevanjem djece (u prosjeku i do tri puta na mjesec). Tek nakon treće godine boravka u kolektivu učestalost obolijevanja pada na razinu učestalosti pobola djece koja ne pohađaju kolektiv. Nakon što trogodišnje dijete prvi put krene u vrtić, izloženo je jednoj do dvije epizode upala dišnih putova godišnje, a nakon dvije godine učestalost opada na razinu djece koja ne pohađaju kolektiv. Djeca koja imaju starijeg brata i sestru koji pohađaju vrtić bivaju imunizirani kod kuće, pa kad dođe vrijeme za njihov polazak u vrtić, rjeđe su bolesna i ranije razviju otpornost prema uzročnicima upale dišnih putova.