/11 /11

Svi smo mi jako pametni kad je u pitanju odgoj tuđe djece, s lakoćom uočavamo pogreške roditelja i puni smo ideja za uspješno rješavanje situacije. Međutim, kad dobijemo vlastito dijete i iz dana u dan se borimo npr. sa hranjenjem djeteta, svi dobronamjerni savjeti padaju u vodu i brzo nam ponestane ideja za rješavanje problema. Trik je možda u odnosu- znamo da nam je teško ostati hladne glave s ljudima koje volimo i puno burnije reagiramo na riječi izgovorene od naših bližnjih, nego na ono što nam usput kažu poznanici. Puno više emocija se razbukta u nama kad se npr. porječkamo s bratom ili sestrom, nego kad nas naljuti prodavačica u trgovini.

Dakle, kada u naletu emocija lupimo dijete zato što je vrištalo za nekom igračkom u trgovini, dijete će možda trenutno prestati plakati, ali dugoročno neće naučiti što činiti umjesto vrištanja kad nešto želi ako ga ne podučimo i nikad ne možemo u potpunosti biti sigurni na koji način je naš postupak ostavio bolan trag u djetetovom životu (npr. utjecao na njegovo samopouzdanje, samoinicijativu, povjerenje u roditelje i ostale ljude, izražavanje svojih emocija/želja/potreba, možda ga je podučilo da je u redu tući druge...). Za roditelja je puno zahtjevnije u toj situaciji pokušati ignorirati dijete koje zna lijepo tražiti što želi, no koristi se vrištanjem za privlačenje pažnje. Ignoriranjem nekih ponašanja roditelj mora biti spreman da će dijete još nekoliko puta kada budu išli u trgovinu pokušati koristiti istu metodu privlačenja pažnje (možda još i „glasniju“), no nakon što se uvjeri da metoda „ne pali“ prijeći na djelotvornije pokušaje komuniciranja.

Možda zvuči prejednostavno, ali činjenica je da u odgajanju Vašeg djeteta prvo morate izgraditi jedan kvalitetan odnos s Vašim djetetom- odnos povjerenja, ljubavi i bliskosti.