Samo zato što ne učimo naše dječake što je tuga (ili strah) i kako je izraziti, ne znači da je neće doživjeti. (FOTO:Freepik.com) www.freepik.com

/11 /11

"Dečki ne plaču!" “Ti si pravi plačljivac!” Ovo su uobičajene riječi koje se govore našim dječacima kada pokazuju emocije poput straha i tuge. Dječake od malih nogu uče da se pokazivanje tih emocija treba sramiti i da ih jake emocije ili njihovo pokazivanje čini manje muževnim. Umjesto prihvaćanja emocija naših sinova, društvo nam nalaže da ih naučimo izbjegavati ih ili skrivati.

Iako znamo da se svijet po tom pitanju polako mijenja, mnogi ljudi i dalje pokušavaju zaštititi svoje dječake od zadirkivanja ili maltretiranja u "stvarnom svijetu" pokušavajući zaustaviti njihove emocije. Često to dolazi iz želje da se dječaci zaštite od percepcije drugih ljudi. Ali veća štete dolazi od nakupljanja čitavog niza drugih emocija koje nisu u stanju izraziti na zdrav i prilagodljiv način.

Problem s emocijama

Postoji šest univerzalnih emocija: tuga, gađenje, strah, sreća, ljutnja i iznenađenje. Ono što ih čini univerzalnima je to što ljudi, bez obzira na kulturu, odgoj, tip osobnosti itd., mogu prepoznati i osjetiti ovih šest emocija. Samo se dvije emocije mogu smatrati pozitivnima: sreća i iznenađenje. Ali svi znamo da iznenađenja ponekad mogu biti i ugodna i neugodna.

Emocije (iako ponekad neugodne) mogu nam reći mnogo različitih stvari. Pojavljuju se kao odgovor na podražaje ili "stvari" koje se događaju oko nas i pomažu nam da budemo sigurni ili nas upozoravaju na nezadovoljene potrebe. Neke emocije mogu dovesti do značajnih i ponekad neugodnih fizičkih reakcija kao što su hladan znoj, napeti mišići, suze itd. To nam govori da je bolje obratiti pozornost na važne stvari u našem okruženju, stvari koje trebamo primijetiti, promijeniti, obraditi ili razumjeti.

Problem s emocijama je taj što većina ljudi želi doživjeti samo pozitivne emocije. Ne samo da mnogi ljudi žele aktivno izbjegavati određene osjećaje, već postoje i neka neugodna i beskorisna uvjerenja koja naše društvo može imati o emocionalnom izražavanju. Točnije, određene emocije su nekako usklađene sa spolom, muškim ili ženskim. U biti, društvo očekuje ili uči dječake da imaju uži raspon emocija. Društvo ih uči da izbjegavaju ili potiskuju tugu i strah, dok je ljutnja prihvatljiva, odnosno prikladna za izražavanje (smatra se kao muška osobina).

PROČITAJTE JOŠ: Kako plakanje koristi dječacima: snažan um i sretno srce

Opsežna istraživanja pokazuju da je vjerojatnije da će ljudi dopustiti ženskoj djeci da osjećaju strah ili tugu i pružiti veću utjehu pri izražavanju tih emocija od muške djece. Studije nam također govore da se čak i naši razgovori s muškom i ženskom djecom razlikuju. Razgovori s djevojkama češće se bave širokim rasponom emocija, dok su razgovori s dječacima manje emotivni ili se prvenstveno fokusiraju na ljutnju.

Da li izražavanje tuge ili straha čini mog sina slabićem?

Ne! Samo zato što ne učimo naše dječake što je tuga (ili strah) i kako je izraziti, ne znači da je neće doživjeti. Emocije nisu nešto što možete kontrolirati. Automatski je i javlja se kao odgovor na naše okruženje i naše potrebe. Dakle, to što je tužan ili uplašen ne čini vašeg dječaka slabićem. A potvrđivanje emocija vašeg sina pomoći će mu da upravlja svojim osjećajima na zdrav način. Kada se fokusiramo samo na ljutnju ili ih ne podržavamo kada se osjećaju uplašeno ili tužno, lišavamo naše dječake mogućnosti da zadovolje svoje potrebe. To može dovesti do zbunjenosti, frustracije i još više straha jer ne osjećaju da je svijet siguran. A ako im ne pomognemo da razumiju svoja unutarnja iskustva, mogu se osjećati jako uzrujano, jer ne mogu upravljati osjećajima koje okolina ne priznaje i ne potvrđuje.

Ako s našim dečkima razgovaramo samo o ljutnji, to je sve što će naučiti i ući će u začarani krug. Neugodno je kad dožive još jedan osjećaj s kojim se ne znaju nositi. Ne znaju što se događa ili kako to popraviti, pa su frustrirani i ljuti. Dakle, to je emocija koju vidimo (ljutnja) i ponašanje koje imenujemo i razgovaramo s njima. Tako počinje začarani krug. Kada se naši dječaci naljute i isključe svoje druge osjećaje, to može negativno utjecati na njihove odnose, dobrobit i sigurnost.

Kako mogu potvrditi emocije svog sina?

1. Izbjegavajte rodno vezan jezik.

Prvo pokušajte ukloniti rodni jezik povezan s osjećajima. Na primjer, "Plakanje je za djevojčice." – Glavu gore, ti si dječak. Ne postoji ništa što osjećaju samo dječaci ili samo djevojčice. Emocije su univerzalne i bitne!

2. Ne umanjujte osjećaje.

Izbjegavajte minimizirati djetetove osjećaje (uključujući djevojčice!) tako što ćete ležerno provlačiti kroz njihove osjećaje ili ih umanjivati. Pokušajte izbjeći riječi poput: "Bit će sve u redu. Nemoj plakati." Ili "Nije tako strašno!" Ovo vašem djetetu govori da njegov problem nije toliko velik ili važan. Nauče izbjegavati svoje emocije i, zauzvrat, ne zadovoljavaju svoje potrebe. Ovi komentari mogu doći iz želje da se vaše dijete ne osjeća uzrujano i želje da mu olakšate bol. Ali moraju naučiti ne bojati se pokazati svoje osjećaje. Tada postaju otvoreni da ih identificiraju. Lakše će se nositi s osjećajima i upravljati njima ako razumiju emocije i sve što im se događa.

PROČITAJTE JOŠ: Odgojiti sretno dijete

3. Imenujte taj osjećaj!

Omogućite svom sinu da izrazi osjećaje riječima te da prepozna i razumije mnogo različitih emocija. Neke strategije mogu uključivati:

• Navedite različite osjećaje koje vaše dijete izražava. Kada stavite etiketu na njihove osjećaje, to im pomaže razumjeti što se događa. Priznavanje emocija također smanjuje njihov intenzitet i pomaže u izgradnji vaše veze s djecom.

• Pokažite emocije na svom licu i navedite dijete da pogodi koje su to emocije.

• Gledajte njihovu omiljenu TV emisiju ili čitajte njihovu omiljenu knjigu i postavljajte im pitanja o likovima. "Pitam se kako su se zbog toga osjećali?" A kako to znaš?" Ili: "Izgledaju tužno. Kako znaš?

• "Zapišite šest univerzalnih osjećaja i neka vam daju mali osjećaj naspram velikog osjećaja za svaku od šest emocija – na primjer, iritacija (malo) naspram ljutnje (puno). Napišite popise različitih naziva za te emocije Na primjer, 'sretan' može uključivati ekstazu, užitak, prihvaćanje itd. Stavite te različite nazive u svoj rječnik kada govorite o različitim osjećajima ili ih zamolite da pokažu svoje osjećaje na popisu.

Najvažnija poruka je da ne osjećaš nešto samo zato što si dječak ili zato što si djevojčica. Ako vaš dječak doživljava niz emocija, to je normalno i on definitivno nije slabić. Kao ljudi, svi smo sposobni za te osjećaje, a sposobnost da ih identificiramo i izrazimo pomoći će nam da zadovoljimo svoje potrebe, zbog čega ćemo se osjećati sigurnije i općenito sretnije. Također poboljšava naše cjelokupno mentalno zdravlje i kvalitetu naših odnosa. Stoga, odvojite vrijeme da svoje sinove naučite različitim emocijama i potvrdite ih!

Odabrala i prevela Ringeraja.hr

Autor: Rachel Tomlinson

Izvor: Baby-chick.com, Ringeraja.rs