/11 /11

O ljubavi i braku

Danas u većini kultura romantična ljubav partnera nužna je sastavnica bračne veze. Partneri se traže i razvijaju romantičnu ljubav i zatim  zasnivaju bračnu zajednicu.


Povijest ljubavi i braka

U antičkog Grčkoj i starom Rimu ljubav i brak nisu bili nužno povezani. Štoviše, u antičkoj Grčkoj razlikovali su dva oblika ljubavi - običnu ljubav ili tjelesno zadovoljstvo i duhovnu, uzvišenu ljubav. U starom Rimu ljubav su poimali kao igru koja je za cilj imala seksualni užitak. Rim je upravo bio prva država koja je uvela institut razvoda braka.
U 12. stoljeću na jugu Francuske pojavljuje se nova vrsta ljubavi - udvorna ljubav. Literatura opisuje kako je takva ljubav prvotno nastala u aristokratskim obiteljima dok su žene ostajale kod kuće, a njihovi muževi odlazili u ratove. Takva udvaranja su imala i nepisana pravila i  preskakanje i jedne etape udvaranja smatralo se neciviliziranim i neprihvatljivim ponašanjem. U pravilu ovakvo udvaranje nije prethodilo sklapanju braka, te se često upravo događalo izvan braka.
Početkom 18. stoljeća dolazi do društvenih promjena kako u Engleskoj tako i u ostalim europskim zemljama. Događa se jasna podjela uloga među bračnim partnerima. Muškarac ima ulogu hranitelja obitelji, a položaj žene određuje rad u kući, skrb za djecu i pružanje nježnosti mužu.  Tada se udvaranje i brak shvaćaju formalno i isključuju intimnost među partnerima. Jedna od posljedica podjele uloga međi bračnim partnerima je i njihovo emocionalno odvajanje. Podjela uloga doprinijelo je stvaranju rodnih razlika u društvu.
 

Ljubav i brak danas

Danas u većini kultura romantična ljubav partnera nužna je sastavnica bračne veze. Partneri se traže i razvijaju romantičnu ljubav i zatim  zasnivaju bračnu zajednicu.

Obiteljski zakon uređuje sklapanje braka u Republici Hrvatskoj. Da bi se bračna zajednica mogla zasnovati, među ostalim, nužno je postojanje volje oba partnera.

Kao i u svakoj partnerskoj vezi, partneri su odgovorni za partnerski odnos i kvalitetu partnerske veze. Zakon propisuje nužne pretpostavke za sklapanje braka i za valjanost braka. U braku, bračni drugovi su ravnopravni, a Zakon propisuje bračnim drugovima da budi vjerni, da si uzajamno pomažu, međusobno se poštuju i održavaju skladne bračne i obiteljske odnose. Osim što  Zakon predviđa da se partneri sporazumno dogovore o prezimenu prije samog sklapanja braka, sporazumno se dogovaraju i o mjestu stanovanja te o rađanju i podizanju djece i obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici.
Svaki bračni drug samostalno odlučuje o izboru svoga zanimanja i rada.

Kako sve volimo?

Stetmberg je razvio teoriju postojanja osam načina voljenja.

Sviđanje je vrsta ljubavi koja postoji među prijateljima koji mogu biti vrlo intimni. U takvoj ljubavi osobe se međusobno povjeravaju i imaju slična gledišta i uvjerenja. Među njima nema strasti i privrženosti. Zaslijepljenost je karakterizirana velikim uzbuđenjem, strašću i posesivnošću. Prisutna je zaljubljenost u osobu koju idealiziramo. Prazna ljubav je ona koja sadrži komponente međusobne privrženosti i odanosti partnera ali u kojoj postoji istovremena odsutnost strasti i intimnosti u odnosima. Romantična ljubav prati odnos među partnerima, a čini ju mješavina strasti, sviđanja i tjelesne privlačnosti. Romantična ljubav može nastati odjednom, a može nastati i iz prijateljskog odnosa. Obično se radi o snažnom ali i kratkotrajnom odnosu. Prijateljska ljubav je kombinacija intimnosti i odanosti, ali bez strasti. Zaluđenost je mješavina snažne strasti i velike odanosti ali bez intimnosti. Takvu ljubav možemo uglavnom gledati u televizijskim sapunicama ili o njoj čitati u ljubavnim romanima. Partneri se ludo zaljube i uđu u brak. Nedostatak ovakve ljubavi jest što se međusobno partneri ne poznaju i među njima nema intimnosti. Odluka o ulasku u brak donesena je pod utjecajem strasti i zaljubljenosti. Kada strast izblijedi dolazi do razočaranja jer razlog zašto su partneri ušli u brak jest strast koja prestaje postojati. Prava ljubav je ljubav koja sadržava i strast i intimnost i odanost.

Nepostojanje ljubavi nalazi se u onim odnosima u kojima ne postoji niti jedna sastavnica ljubavi niti njihova kombinacija. Partneri su ravnodušni poznanici.

Kako ulazimo u partnerske veze i kako donosimo odluku za sklapanje braka?

Različiti su načini nastanka partnerske veze i razvijanja u bračni ili izvanbračni odnos.

Sljedeće teorije nastoje prikazati proces ulaska u partnerki odnos.

Prema teoriji Berga iz 1984. postoje dvije etape: etapa uzajamne privlačnosti  i etapa usklađenosti i međusobnog nadopunjavanja do koje dolazi kada sviđanje samo po sebi prestaje biti dovoljno za postojanje partnerskog odnosa. Ova teorija govori kako je za ulazak i održavanje partnerskog odnosa osim početne privlačnosti partnera potrebno međusobno upoznavanje i prihvaćanje.

Murstein (1987) govori o trima etapama: prvu etapu naziva podražaj -  neka vanjska tjelesna osobina i tjelesna privlačnost koji će potaknuti partnere za partnerski odnos. Druga etapa se naziva vrijednosti i do nje dolazi kada sustav vrijednosti partnera  postaje važnije od samih tjelesnih osobina. I treća etapa, etapa uloga,  javlja se kada se od partnera očekuje ispunjanje određenih uloga. Ako postoji usklađenost u očekivanjima vjerojatno je da će takav odnos prerasti u brak. Kako bi došlo do usklađenosti bitna je voljnost partnera za preuzimanje uloga i spremnost za kompromis.

Različite se potrebe pojedinca zadovoljavaju ulaskom u partnerski odnos. Potrebe za potporom i sigurnošću, potrebe za ljubavlju i intimnosti, izražavanjem vlastite seksualnosti i potrebom za romantikom, a u brak partneri ulaze s nadom da će međusobno uspostaviti trajan emocionalni odnos.

Hodanje je vrsta podučavanja i privikavanja na partnera i život u dvoje. U partnerskim vezama, partneri osim što uče međusobno o sebi i partneru, uče i o odnosu - kako se dogovarati, kako održavati odnos, kako rješavati sukob. Za odluku o zasnivanju bračne zajednice upravo je odlučujući odnos tijekom hodanja.

Istraživanje iz 1981. godine (Huston, Surra, Fifzgerald i Cate) pokazuje kako će sućutni partnerski odnosi u kojima postoji razumijevanje i emocionalno izražavanje vjerojatno doprinijeti stabilnom bračnom odnosu. Međutim, ako partnersku vezu karakteriziraju nestabilan odnos i česti nesporazumi među partnerima, a partneri ulaze u brak s nadom da će formaliziranjem odnosa takvi usponi i padovi nestati, problemi će i dalje biti prisutni, a bračni partneri nezadovoljni. Do nesporazuma među partnerima doći će i u onim odnosima koji se temelje na strasti i snažnom zaljubljivanju. U takvim odnosima, ljubav partnera proizlazi iz osobina onog koji je zaljubljen, a mnogo manje iz osobina partnera. U takvim odnosima, partneri će postati kritični što će doprinijeti novim nesporazumima.


Održavanje ljubavi u braku

Kvalitetan brak ne nastaje sam od sebe. Bračni odnos svakodnevno zahtjeva nadogradnju, prilagodbu i posvećenost bračnih partnera. Brak sam po sebi ne predstavlja jamstvo dugotrajnog i stabilnog partnerskog odnosa.

U svojoj knjizi o psihologiji braka i obitelji, autori Mira Čudina Obradović i Josip Obradovič saželi su sljedeće najvažnije poruke za održavanje ljubavi u braku:

 

_________________
Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije
Pitanja i komentare vezano uz članak možete poslati na: socradnik@obiteljskicentar.hr