Nasilje je najčešće znak da dijete nije sigurno u sebe, da nema samopouzdanja.

/11 /11

U životu svakog djeteta jednom dođe vrijeme kada se prvi put suoči sa svojim vršnjacima. Za neku je djecu to tek u vrijeme polaska u vrtić, za drugu možda nešto prije.

Istina je da su roditelji, obitelj, najvažniji ljudi u djetetovu životu jer predstavljaju najveći dio okoline u kojoj se razvija djetetova osobnost, ali vršnjaci su oni uz pomoću kojih dijete isprobava i spoznaje različite strane svoje osobnosti. I to naravno ne ide bez najrazličitijih konflikata i zapreka…

Što učiniti ako se vaše dijete nasilno ponaša prema drugoj djeci?

Prije svega ne očajavajte u stilu: što sam pogrešno učinio da je moje dijete nasilno?

 
Valja znati da je katkad i agresivnost sastavni dio razvijanja djetetove osobnosti, kod nekog u većoj, a kod drugih u manjoj mjeri. Možda se vaše dijete nasilno ponaša prema vršnjaku s kojim se često igra na igralištu, a vi ste zbog toga već ozbiljno zabrinuti, jer ne znate što je uzrok niti znate kako problem riješiti. U takvim se slučajevima pokušajte suzdržati od miješanja u dječju igru (osim, naravno, u krajnjim situacijama kada je to zaista potrebno) jer biste tako nehotice doveli do situacije koja je u stvari usmjerena upravo na roditelje. Svaki se roditelj, naime, u takvim slučajevima obično zauzima za svoje dijete, što na kraju dovede do konflikta odraslih, a ne djece. To djecu zbuni. Ako se djeca u igri nikako ne slažu, jer je jedan stalno »glavni« i agresivan prema drugom, to vjerojatno znači da se po karakteru previše razlikuju. U tom je slučaju najbolje da dijete pronađe drugog prijatelja s kojim će se igrati.

PROČITAJTE JOŠ: Što se događa kada roditelji djecu drže pod „staklenim zvonom“?

Ako je vaše dijete po prirodi živahno i odlučno, neka pronađe vršnjaka koji mu je sličan jer će se tad oboje djece osjećati bolje, i lakše »podnositi« jedno drugo.

Što učiniti kada se dijete nasilno ponaša u vrtiću?

Odgojiteljica se žali da se vaše dijete ponaša agresivno prema drugoj djeci u grupi i da su ga zato djeca počela izbjegavati. Što učiniti? Pokušajte razumjeti da uzrok agresivnosti nije uvijek pakost te da dijete najvjerojatnije ni samo ne zna zašto se tako ponaša.

Nasilje je najčešće znak da dijete nije sigurno u sebe, da nema samopouzdanja. Dijete jednostavno ne zna što činiti s tom agresivnošću, kako je svladati. Djeca u vrtiću počinju ga izbjegavati, nerado se igraju s njim ako je prema njima nasilno. Tako dijete postaje sve usamljenije, izolirano, a tako i sve nesigurnije. Agresivnim ponašanjem nekako pokušava prikriti da je, u stvari, osjetljivo i usamljeno, i tako je začarani krug zatvoren. Stoga je kod agresivne djece važno da na takvo njihovo ponašanje ne reagiramo ljutito, ili što je još gore – udarcem, jer bismo tako samo pojačali njegovu agresivnost.

Najbolje je da agresiju pokušamo riješiti razgovorom, jer tako ćemo možda saznati što dijete muči. Pokušajmo mu se što više približiti i poboljšati njegovu sliku o sebi. Skupa potražite druge, prihvatljivije načine za približavanje vršnjacima. Budite strpljivi jer agresivnost je znak da se dijete ne osjeća dobro u svojoj koži, za što nije samo krivo. A kada ga zbog neprihvatljiva ponašanja vršnjaci počnu izbjegavati, to za njega znači još jedan veliki poraz. Zato ga pokušajte do neke mjere podržavati, tj. dajte mu do znanja da ga na neki način razumijete i podupirete, ali mu usprkos tome jasno recite da vam se ne sviđa njegovo ponašanje.

PROČITAJTE JOŠ: Ne želim pospremiti sobu! 

Ako vam se i pored svega čini da bi zbog takvog svog ponašanja morao biti kažnjen, ne upotrebljavajte fizičku snagu jer ćete tako njegovu agresiju samo pojačati. Sjetite se neke »pametnije« kazne, kao što je npr. neki lakši kućni posao, ili možda zabrana gledanja TV-a (odgojna kazna!). Razgovarajte i s njegovom odgojiteljicom; neka ga ne izolira, neka mu radije pomogne ponovno uspostaviti normalne odnose s vršnjacima. Inače, ako je odgojiteljica kakva bi trebala biti, sama će procijeniti što je najbolje. U svakom slučaju, pratite djetetovo ponašanje i položaj u grupi.

Ako se stvari vremenom ne normaliziraju i djetetovo ponašanje ugrožava drugu djecu, možda je najpametnije potražiti pomoć stručnjaka.