/11 /11

Međutim, sramežljivost nije psihološki problem, već prirodno izražavanje određenog tipa karaktera, a definitivno nije klinički poremećaj. S povučenim je djetetom sve u redu, jednako kao i sa smionim i brbljavim, piše obiteljski psiholog Ian Wallace u članku za Practical Parenting.

Neki stručnjaci čak smatraju da je sramežljivost poseban dar jer su povučeniji ljudi kreativniji i strastveniji te često iskreniji, nježniji, skromniji, brižniji i empatičniji. Međutim, ovdje govorimo o odraslim ljudima. "Povučena djeca s kojom se susrećem često su u alarmantnim i zastrašujućim stanjima koja nisu dobra za njihov razvoj. Presramežljivi predškolci mogu razviti različite vrste anksioznosti te postati žrtve ruganja vršnjaka", ističe Wallace.

PROČITAJTE JOŠ: 5 stvari koje djeca uvijek pamte o roditeljima

Sramežljivost ipak ne treba uvijek shvaćati kao problem. Sramežljivo će dijete možda sporije uspostavljati kontakt s novim ljudima, ali će imati povjerenja u one koje već poznaje. Ono obično ima pozitivnu sliku o sebi i sretno je kada se igra samo i u miru.

Kada se trebate zabrinuti? Kada sramežljivost prestane biti samo tip osobnosti, nego dijete postane agresivno, destruktivno ili sklono samoozljeđivanju. Jednako tako, problem nastaje i kada sramežljivost sprječava normalan razvoj djeteta, tj. ako je prepovučeno za igru s drugom djecom duže vremena.

Što učiniti ako imate sramežljivo dijete?

Vaš će mališan postati otvoreniji i samopouzdaniji uz iskreno ohrabrivanje koje ipak mora ići polaganim tempom. Sramežljivost je znak da mu treba potvrda sa svaki korak koji poduzme, ali važno je da djetetu ipak ostavite kontrolu u odlučivanju na što je spremno, a na što nije. Kada je u pitanju igra s drugim djetetom, započnite igru tako da ste i vi uključeni pa za nekoliko minuta ostavite djecu da se igraju sama. Pobrinite se da novi prijatelj ne bude agresivan ni zapovjednički nastrojen.

Iako je normalno biti zaštitnički nastrojen, svojem ćete djetetu napraviti medvjeđu uslugu ako uvijek budete ostvarivali socijalne kontakte umjesto njega, govorili u njegovo ime i slično. Obično "molim" nije mnogo, i dijete bi ga, kada nešto treba, trebalo izreći samo, koliko god tiho i sramežljivo.

Na kraju je važno reći da za prevladavanje sramežljivosti treba strpljenja jer je napredak polagan. Budite uporni, ohrabrujte svoje dijete i ono će jednom zasjati i razviti najkvalitetnije komponente sramežljive osobe: strastvenost, lojalnost i brižnost.

Izvor: index.hr