/11 /11

Ringerajin korisnik: mamica1985
Datum: 05.11.2012.
Vrsta poroda: prirodni porod

Broj dana u rodilištu: 4 dana
Rodilište: KB Merkur
Ocjena rodilišta: +++5
Komentar ocjene: Od praćenja zadnjh tjedana trudnoće u trudničkoj ambulanti preko poroda i njege mene i bebe do otpusta iz bolnice nisam našla niti jednu zamjerku :) 

Bila je nedjelja 04.11.2012., muž i ja smo cijeli dan proveli u šetnji i gostima, nadajući se da će se naša princeza pokrenuti - termin poroda je bio 02.11.2012., sluzni čep ispao još prije tjedan dana. Navečer kad sam legla u krevet osjetila sam lagana probadanja, ali nisam se previše uzrujavala jer niti su bila pravilna niti intenzivna. Došlo je jutro 05.11.2012., ponedjeljak, prekrasan sunčan dan je osvanuo. Čim sam se probudila, osjetila sam nešto mokro na gaćicama, kao da mi je pobjeglo malo mokraće. Nakon toga su krenuli bolovi u području trbuha/leđa kombinirano kao lagani menstrualni koji se pojačavaju. Rekla sam mužu da ne ide danas na posao, da mi se čini da je krenula plodna voda i da danas dočekujemo našu princezu. Pričekala sam sat vremena da vidim trajanje i učestalost trudića i onda sam se uzbuđeno spremila i krenuli smo u rodilište (udaljeno svega 2 minute vožnje autom).

Odmah sam otišla do rađaone, ali su me poslali u trudničku ambulantu jer im je bila gužva pa da me dolje pregledaju da bezveze ne čekam. Čim sam došla na stol za preglede, puknuo vodenjak, imala sam osjećaj kao da je netko izlio lavor vode po podu. Veli doktor- ajde gore u rađaonu, otvorena 2,5 prsta, hodanje i čekanje. U rađaoni uzeli sve podatke i onda sam se primila mobitela (nakon klistira) i dopisivala se sa svim živima, javljala statuse i kako se osjećam. Bila sam jako vesela i uzbuđena zbog svega, iako je postojao mali strah jer nam je to ipak prvo dijete pa čovjek ne zna što očekivati. U bolnicu sam ušla oko 10:30h, šetala do nekih 13h, a s obzirom da sam se sporo otvarala i trudovi su bili slabi, odlučili su me priključiti na lagani drip da malo ubrzamo (super). Tu mi se jedino nije svidjelo što sam skoro 2,5 sata morala ležati na desnom poluboku, ali su mi objasnili da je to dobro za bebu da se lakše spušta kroz porođajni kanal. Iako sam za sebe mislila da imam jako visoki prag boli, oko 16h je bol postala nepodnošljiva, nisam znala kud bih sa sobom i tražila ih epiduralnu.

Kad je došla anesteziologinja s asistenticom, kao da sam Boga ugledala, potpisala bih onaj papir da mi daju čisti arsen ako će mi umanjti bolove. :) Bilo je teško smiriti se u trudu da piknu to u leđa, ali uspjela sam i došlo je  privremeno olakšanje. Nakon nekih sat vremena sjetila sam se riječi prijateljice da kad krene osjećaj pritiska na guzu da je vrijeme za tiskanje. Pozvala sam sestru i objasnila joj da se tako osjećam, a kad ono otvorila se preostalih 5cm, ni oni nisu vjerovali da je to tako brzo dovršeno. Kad je krenuo izgon, primila sam se za koljena, mantrala si da dijete mora van što prije i da tiskam iz petnih žila. Nakon 4-5 tiskanja osjetila sam nešto kao "šljop" i začula najmilozvučniju dernjavu na svijetu- stigla naša Klara. :)

Da, sve što sam mislila da ne želim u porodu dok sam bila trudna na kraju se ostvarilo i sama sam čak tražila - i puknuo vodenjak prije rađaone, i dobila epiduralnu, i imala klistir, i rezali me i šivali, ali čim su mi je stavili na prsa, rekla sam da bih ja to opet. Tatek nam se pridružio u boksu nakon što su me zašili (to me boljelo čak više od izgona jer anestezija nije počela djelovati, ali doktor je odradio posao i pol) i tako smo se nas troje družili nekih sat vremena.

Idući dan na viziti ja sam već sjedila po turski i jedino me mlohavi trbuh i mala štruca od 3650g i 52cm podsjećala da sam nedavno rodila. :)

Sve u svemu, prvi porod za poželjeti i ako mogu birati, ponovila bih sve isto i vrijeme i mjesto i aktere ove priče. :)