|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 17.-23.12., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Kako je došao moj dečkić na svijet

rainbow, 5.9.2011
Imala sam tešku i kompliciranu trudnoću te nisam uživala koliko sam se bojala svega toga skupa...

image
/11



 

Ringerajin korisnica: rainbow
 

Datum:  11.06.2011.
 

Vrsta poroda:  carski rez

 
Broj dana u rodilištu:  6


Rodilište:  Privatno rodilište Podobnik


Ocijena rodilišta:  5

 

Komentar ocijene: Da postoji ocjena 10 dala bi i nju.

 

 


 

Imala sam tešku i kompliciranu trudnoću te nisam uživala koliko sam se bojala svega toga skupa. Stalno sam bila u bolnicama al su mi svi govorili kako dijete lijepo napreduje, kako li je bucmast i super. Kasnije će se ispostaviti to i nije tako bilo. Samo da napomenem kako sam svaki put išla privatniku, davala urin na kontrolu i nije bilo sve ok kako su mi rekli. U Vinogradskoj bolnici su mi izdvojili bakterije, upale itd. To sve škodi djetetu. Pila sam puno antibiotika ali mi nije bilo bolje. To je bila kamuflaža za bakterije koje su prešle u djetetov organizam.

U 37.tj sam bila po tko zna koji put u bolnici i osjećala sam se loše. Krvarila sam, jedva sam hodala i kako li su otkucaji padali tražila sam dodatne pretrage da vidimo hoće li trebati ići na raniji porod itd. Bilo šta da dijete više nije u opasnosti. Popila sam lijekove u petak 10.6, došli su nalazi da su smanjeni leukociti i da odem doma do trudova. Osjećala sam se jadno jer sam se bojala zato što je dijete bilo malo na zadak, a malo ne. Rekli su mi da ne daju carski samo zato što se žena prvorotkinja boji. Koja sra**!!! Bojala sam se i osjećala sam da nešto nije ok s mojim bebačem. Nažalost, bila sam u pravu. Došla sam kući i muž je već od svega bio lud, te je nazvao doktora Podobnika. Ukratko mu je objasnio pa smo bili odmah sutradan naručeni (11.6. subota). Inače to tako baš i ne ide. Popodne smo došli u 19h na pregled kao ono - otvaram se, samo što mi pupčana nije izašla, poprečni položaj čeda.Da sam sutradan došla, vjerojatno bi bilo kasno. Doktor:" Mala, čestitam, za sat i pol postajete mama". Moja reakcija: "Moram sići odmah sa stola na wc, imam proljev, oprostite". MM je srušio skoro kad je to sve čuo. Tim se okupio a ja sam smještena u apartman i pripremljena za salu. Brijanje i klistiranje bez problema, nikakvi tupi žileti itd. Svi iz tima su se došli predstaviti, muž je išao sa mnom ali samo do intenzivne. Išla sam na carski pod općom anestezijom. Zaspala sam, probudila se te nisam vidjela dijete nego ga je tata na sekundu vidio. APGAR 9/10. Omamljena (već je bilo kasno, oko ponoć), ali čujem pedijatricu kako mali teško diše i da je težina 2890 (pao je na težini, umorilo se dijete). Čekam jutro, ne spavam, dobivam sve protiv bolova, cijelu noć su sestre bile uz mene. Kad mi javljaju da beba ide na Rebro, teško diše. Moje upale su utjecale na njega i bio je pun plodne vode. Plačem, vidjela ga na sekundu i odvode ga u inkubator. Slijedećih dana ko zombi, a svi su se trudili al meni nije bilo do ničeg. Sestre me masirale grudi jer me sve bolilo, svakih 15 min provjera. Jutanja i večernja vizita. Sve sam znala o malom, muž je išao svaki dan i slike mi nosio. Uglavnom, nakon što sam izašla iz bolnice, još je bio 8 dana na Rebru. Oporavio se, skinuli ga s respiratora i mazila sam ga malo.. Jedva sam hodala al ok. Oporavila se nakon 2 tjedna kad je došao kući. Imala sam pomoć, ali mi je trebalo dok sam uspostavila bliskost s bebačem. Bio je naviknut na boćicu, odmah sam izgubila mlijeko jer nije htio vući. Čak sam upala u depresiju koja je prošla. Nema veze, beba je super, moj rez se ni ne vidi, ko konac je tanki. Što god mislili npr.da je privatno rodilište bacanje para (takve sam komentare čitala), razmislite koliko je žena doktor Mario Podobnik spasio svojom profesionalnošću. Spasio je moje dijete samo dan nakom što su me "otprdili" iz bolnice, a bila sam u pravu. A način na koji rađaš je human, individulan i dostojanstven. Da sad idem opet rodit, ako treba digla bi i kredit ali bi si priuštila za mene i dijete najbolje. Neću ni spominjati hranu, plazmu u sobi, ambijent jer je to sporedno. Bitno je ovo- sad moje maleno spava u svom krevetiću.

Hvala klinici i pusa mom Domagoju. Mama te najviše voli...

 


Podijeli s nama svoju porođajnu priču! Saznaj kako...

Dojke u trudnoći
Promjene na dojkama često su jedan od prvih znakova trudnoće. Već kod trudnoće od 6 do 8 tjedana, grudi mogu postati zam...
4
Rast ploda po tjednima trudnoće
Već za vrijeme trudnoće djeca rastu različitom brzinom...
4
Nagradna igra! Samo za mamice!
Ove će godine Djed Božićnjak dodatno obradovati pet mamica i uljepšati im ulazak u 2020. godinu! Ringeraja TI nudi jedi...
3
Platnene pelene
Koji bi razlozi bili da se u 21. stoljeću koriste platnene pelene? Platnene pelene danas nisu što su nekad bile, pa, uz ...
3


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:




Anketa

Osobe koje poštujete
njanja

Poštujete li neke osobe na RR s kojima se "privatno" ne družite ili s kojima vam se mišljenja razilaze?

da (76%)

ne (24%)


Broj svih glasova: 87

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!