rafaella
|
Lijep pozdrav cure, žene, mame :)
Nova sam na forumu, a došla sam jer naravno trebam pomoć i savjete, nadam se da ću moći nekad nešto i uzvratiti.
Neznam ni sama kako da počnem. Moj muž uopće ne razmišlja o djetetu zadnjih nekoliko godina. Ovako, u braku smo već preko 6 godina, meni je 27, a njemu 32. Prije braka i na početku braka uvijek smo usputno razgovarali o djetetu, uvijek je dijete bilo tu negdje, u planu. Zajednički dogovor je bio da pričekamo nekoliko godina, okvirno 4-5, dok se ne stabiliziramo, odrastemo, uozbiljimo, nauživamo... Eto, u međuvremenu smo sagradili i uredili vlastitu kuću, oboje imamo radni odnos na neodređeno, ok, primanja nam nisu prevelika, ali sasvim dovoljna i redovna da nebi bilo financijskih problema. U tim godinama koje smo zajednički potrošili negdje se i izgubio plan za dijete, užurban život, stres, pa moraš ovo, moraš ono, proleti godina, a o djetetu se nekako prestalo pričati, ne namjerno, barem ne sa moje strane, uvijek sam ga željela, ali sam i željela neke stvari posložiti, pripremiti, osigurati, biti spremna. Sada kada imamo već staža u braku, stabilnu sadašnjost i sigurnu budućnost spremna sam i želim dijete više nego išta! Pokrenem to pitanje tu i tamo, a kad dobijem neki čudan i neodređen odgovor neznam da li bi plakala ili lupala tanjure o njegovu glavu. Konkretno danas, počeo mi je pričati o tome kako razmišlja da kupi skuter, a ja sam mu sa osmijehom rekla da ja razmišljam da imamo dijete, da je okvirni dogovor bio nekih 5 god. a da je eto prošlo 6, proći će i sedma, samo mi je rekao da je skuter lakše održavati i počeo je mucati. Što raditi sa muškarcem koji izbjegava razgovor o djetetu, koji je dijete htio, jer nebi ušla u brak s njim da nije, za kojega znam da bi bio odličan otac. Ne želim ga na dijete prisiljavati jer to po meni nije ispravno, želim da to dijete bude željeno od oba roditelja, ne želim to dijete dobiti na prevaru niti na trikove. Kako ga potaknuti na razgovor i zadržati u tom razgovoru da ne nađe izliku za zbrisati, jer vidim da to želi, nemože on meni sakriti osmijeh makar se smijao samo na nožnim prstima, samo mi se čini da se malo izgubio, u biti mislim da smo se oboje pogubili u tim godinama, samo sam se ja vratila na pravi put za jedini mogući cilj. Spremna sam čekati još par godina ako treba, ali želim konkretne odgovore, kako doći do toga? Hvala vam svima
|
Odštampaj
