njanja
|
što se posla tiče, ne nosim ga fizički doma da moram nepto raditi, pripremati, ali nosim ga u mislila i uvijek sam znala razmišljarti što bi mogla sutra, kako, svakakve ideje su mi padale na pamet (što nije teško, bavim se vanjskim oglašavanjem i dosta je da se provezem ulicom i vidiš plakate da imam asocijacije)....To me nije opterećivalo...isto tako, nije bilo GO da nisam tjedan dana ranije bila u ludnici i sve pripremala da me nitko ne bi zvao dok sam na go, a poziva je bilo.... s vremenom sam naučila znati na koji se trebam javiti.....Kada sam bila bolesna (par puta), radila sam posao od kuće, tj bila na raspolaganju, ali NIKADA nisam nosila doznake jer sam posao lijepo i odradila (to ima i veze kakvog šefa imaš, a i kako se ti postaviš prema tome).... ali nije uvijek bilo tako.....ja sam se dosta "istesala" za borbu za svoja prava sa 1. šeficom koja je bila super, ali s druge strane bila je i vlasnica firme i nije bilo lako s njom...na svaki moj argument koji je bio 101 % na mjestu znala bi reći: JA sam vlasnica ove firme....bilo je poziva kući u 10 naveče, smsova, gnjavaža, ali bitno je da osim što sma se istesala, naučila sam se boriti za sebe, a i naučiti što je u poslu važno, a što nije i kako se nositi s time.... Inače, imam poslovni mobitel, radim do 16.30 i tolerancija za javljanje na njega mi je do 18 h....nakon toga mobitel je u torbi, torba u ormaru....ne čujem ga i nije me briga.... p.s. malo sma odlutala od teme, ali moram reći da mi i dalje svako malo padne neka icdeja na pamet i sms-am kolegici koja me mijenja...počela sma se osijećčati kao šefica o kojoj sam pričala
_____________________________
JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj! "Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh, Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore". -Tagore-
|