dviney u 19:05
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više.
Odštampaj

Uvijek se sjetim tvojih stihoklepića koji su mi uljapšavali trudničke dane...
.
...Jako sam se trudila biti joj potpora.Druge cure u sobi su mi govorile da nisam normalna,da šta se natežem s njom,ali meni nije žao ni jedne stvari koje sam učinila za nju,jako sam se dobro osjećala,baš kao da mi je dragi Bog to dao kao zadatak,odnosno kušnju,hoću li je ignorirati kao većina,ili ću joj priskočiti u pomoć...I sad ju ponekad znam sresti u gradu,uvijek me pozdravi,jednom mi je rekla da mi je jako zahvalna na svemu,a svaki puta u njenim očima vidim da joj je drago da me srela...I to mi je znak da sam svoju misiju završila onako kako je Bog tražio od mene...
neznam kako bi opisala nadam se da me razumijete