osobno
|
Baš sam neki dan s prijateljicom pričala o tome vezano uz drugu prijateljicu.
Na faksu smo se družile svaki dan, pile kavu kod mene, obožava Luku, i nekako mi se činilo da će tako i ostat.
Međutim, sad kad imam i Mateja, nekako mi je skroz drukčije, nazove me i priča po po ure, a ja u međuvremenu imam milijun obaveza i uvijek nešto radim u isto vrijeme kad me zovne, pa pola razgovora i ne čujem, jer je (kao i svak manje-više) zaokupljena nekim svojim situacijama, koje meni djeluju zamorno i beznačajno (šta naravno, nije u redu s moje strane). I mada znam da nije u redu se tako postaviti, imam osjećaj kao da se ne razumijemo više, i udaljile smo se, ovaj put, mojom krivnjom. 
Ali s druge strane, nju kao i da ne zanima kako sam ustvari ja, jer se sve vrti oko nje, tako da joj nisam povjerila koliko sam umorna i nenaspavana i pomalo ljutita u zadnje vrijeme, kako jedva čekam povratak na faks, i kako se osjećam usamljeno.
A nekad sam sve to mogla.
Možda kad ona bude imala djecu, odnosi se promijene, šta ona već duže vrijeme želi, ali nikako da nađe pravu osobu.
_____________________________
Biti manjina nekad nije najpametnije, al'' je to mnogo bolje nego biti većina, ako je većina ovakva kakva je. Ne dajte se primitivcima. Ova bajka će se završiti. Pretvorićemo se u bundeve, u miševe, u konje...
A miševi smo već i ovako.
|
A opet nekad sam se odrekla vremena za sebe da bi bila s njima, barem da se čujemo redovito. Mislim da to zahtjeva puno truda s obje strane. Sad kad mi je Đurac malo veći i ne sisa više češto s guštom odem sama s njima na kavicu da se na miru ispričamo. 
.Sad kad radim imam kontakt s kolegicama a do tada ni to.I netreba mi momentalno...
s ljudima , koji nemaju 
Odštampaj
