/11 /11

Tik je problem kod kojeg se dio tijela pokreće nenadano, brzo, iznenadno i nekontrolirano. Tik se može pojaviti na bilo kojem dijelu tijela: licu, ramenima, rukama ili nogama. Najčešći tikovi uključuju treptanje očima, pravljenje grimasa, pokrete ramenima, njuškanje, čišćenje grla ...

Osim tih tzv. motoričkih tikova, postoje još i vokalni tikovi kao što su npr. stalno čišćenje grla, puckanje jezikom i sl.

Tikovi se javljaju u 10% djece predškolske i školske dobi. Najčešće se vezuju uz neke stresove i/ili promjene u životu (preseljenje, razvod roditelja, promjena vrtića/ škole, gubitak člana obitelji...), koje ne moraju nužno biti negativnog predznaka. Roditelji, odgojitelji ili učitelji mogu primijetiti tik i zapitati se je li dijete pod stresom ili nervozno. Najveći dio tikova prolazi samo od sebe, ali neki se pogoršavaju u anksioznim stanjima (kada nas je strah, kada smo nervozni), umoru ili kod upotrebe nekih lijekova.

Kada se kod djece pojavi nevoljen tik, to je pokazatelj povišene emocionalne napetosti zbog zahtjeva za prilagodbom koja se traži od djeteta. Dijete se ne može prilagoditi na novonastalu situaciju odmah, iako to najčešće želi, kako bi smanjilo brigu roditelja te olakšalo njima prilagodbu. U nerazmjeru između željenog i mogućeg nastaje povišena frustracija koja se na neki način mora izbaciti iz organizma.

Ta se frustracija može ispoljiti neprihvatljivim ponašanjima, psihosomatikom (bolovima bez fiziološkog uzroka - trbuhobolje, glavobolje...) ili tikovima.

Ukoliko tik kod djeteta ne traje dulje od mjesec dana, nije potrebno potražiti posebnu stručnu pomoć, a roditelj može djetetu pomoći naučiti tehnike relaksacije i prevladavanja stresnog događaja.

U procijeni da li i kad potražiti pomoć važno je utvrditi utječe li tik na djetetov život. Ima li dijete zbog tika probleme u svojoj sredini, obitelji ili u komunikaciji s vršnjacima? Ako je odgovor da, bez obzira na duljinu pojavnosti tika potrebno je potražiti pomoć i savjet - i roditeljima i djetetu.

Neki tikovi ipak ne prolaze sami od sebe. Kod neke djece tikovi su jače izraženi i češće se pojavljuju u dužem periodu. Tako razlikujemo prolazne i kronične tikove.

Kod prolaznih tikova postoji jedan ili više oblika motoričkog i/ili vokalnog tika koji se javljaju više puta dnevno tijekom najmanje četiri tjedna, ali ne dulje od 12 mj. zaredom (ako je duže, onda se govori o Tourettovom poremećaju).

Tikovi koji traju duže od godine dana zovu se kronični tikovi. Kronični tik obilježava postojanje ili motoričkog ili vokalnog tika (ali ne obje vrste zajedno) koji se javlja u periodu ne kraćem od 12 mj. Kroničan tik vidljiv je u samo 1% populacije i može biti povezan sa specifičnim i neobičnim tik poremećajem nazvanim Tourettovim poremećajem.

Ukoliko primijetite tik kod svog djeteta, zapitajte se sljedeće:

• da li dijete uzima neke lijekove koji mogu utjecati na pojavu tika (posebno je to važno ukoliko dijete uzima terapiju za neku bolest, te je li liječnik nedavno promijenio vrstu lijeka, ili je dijete počelo uzimati tek nedavno neki lijek). Obavezno se odmah posavjetujte sa svojim liječnikom.
• da li je u zadnje vrijeme doživjelo neki oblik napetosti (zapamtite - ukoliko vi neki događaj ne smatrate stresnim, ne znači da ga dijete ne smatra stresnim!) ili prolazi sada kroz neki napeti životni period (preseljenje, promjenu ili upis škole, preseljenje najboljeg prijatelja, smrt kućnog ljubimca...). U ovoj situaciji najbolji lijek je puno ljubavi, razgovora, te izbor dnevnih aktivnosti koje nisu užurbane i koje služe povezivanju roditelja i djeteta. Odite u šetnju, branje cvijeća, pecanje, na sladoled... - uglavnom izaberite opuštajuće aktivnosti Ukoliko ne prepoznajete svoje dijete u gornja dva primjera, a tik koji dijete ima javlja se duže od mjesec dana, obavezno potražite pomoć liječnika, koji će Vas uputiti neurologu, te savjet psihologa.

Kako pomoći?

Ono što će Vam prvo psiholog predložiti je da probate usporiti djetetov ritam, kako bi se dijete naučilo opustiti. Ukoliko dijete ima mnogo školskih i izvanškolskih obaveza, probajte na neko vrijeme izbaciti neku aktivnost (ukoliko je to moguće), ispuniti djetetove dane opuštajućim aktivnostima (šetnjama, odmorom, zajedničkim čitanjem slikovnica ili knjiga, izletima u prirodu...), te malo više vremena provoditi s njim.

Evo primjera nekoliko vježbi opuštanja, koje možete raditi s djecom:

1. vježbanje - kako bi aktivirali tijelo na kontroliran način, vježbajte zajedno s djetetom. Počnite od istezanja, koristeći metafore. Tako na početku budite mačka - rastežite se kao mačka, stojeći, sjedeći, pa i ležeći. Kada ste se dobro istegnuli, pretvorite se u žabu, pa u leptira, pa u pčelu, pa u psa... te neko vrijeme glumite određenu životinju. Možete glumiti drvo - ruke neka budu grane te glumite drvo dok puše jaki vjetar, dok puše blag vjetar, kada je oluja, kada nema vjetra... Ili možete jednostavno odraditi neke vježbe razgibavanja

2. meditativne vježbe - npr. opuštanje, disanje boja ili čarobni vrt, koji je opisan u daljnjem tekstu (vježbu „čarobni vrt" možete proširiti time da nakon zamišljanja nacrtate - i vi i vaše dijete vrtove kako ste ih zamislili).

Na kraju, ono što tikovi najčešće predstavljaju je zapravo nakupljena napetost, koja na neki način izlazi iz organizma. Nemojte opominjati dijete, kažnjavati zbog izvođenja tikova, jer su oni u potpunosti automatski i nesvjesni.

Jedan način rješavanja tikova (koji je dosta popularan) je vježba kojom se tik dovodi iz podsvjesnog u svjesno područje mozga tako da ga se pokuša svjesno ponoviti ODMAH nakon što ste ga izveli nesvjesno. Tako da ako dijete žmirne, neka to ponovi odmah, ali svjesno. Ponekad je ovaj način pokazao dobre rezultate.