/11 /11

Sliku o sebi stvaramo cijelog života. Između ranog djetinjstva i adolescencije djeca počinju postavljati pitanja kakva su ona zapravo i razmišljati o sebi, što čine i kako to čine. Postavljajući ta i druga pitanja te tražeći odgovore na njih, djeca nastoje bolje razumjeti sama sebe. Stvarajući sliku o sebi stvaraju okvir za način doživljavanja svijeta oko njih i način komuniciranja s njim. Ulaskom u srednje djetinjstvo (od 6. do 12. godine) mijenjaju se osjećaji djece prema njima samima. Slika o sebi postaje sve složenija i rafiniranija. Počinju shvaćati da imaju jedinstvene kvalitete.

Djeca školske dobi imaju bolje i dublje razumijevanje ne samo toga što jesu nego i svojih vrijednosti i sposobnosti. Uključenost u socijalnu okolinu poput škole, neke grupe li sportskog kluba potiče ih da se uspoređuju s drugom djecom i sa slikom onoga što bi željeli biti. Takvo vrednovanje sebe u odnosu na idealnu sliku može im donijeti i pozitivne i negativne informacije o njima samima, budući da počinju prepoznavati svoje jake strane i slabosti. Kroz takvo se vrednovanje počinje razvijati samopoštovanje.

Razlika između samopouzdanja i samopoštovanja

Samopoštovanje kojeg često nazivamo i samosvijest je spoznavanje samog sebe i našeg odnosa prema tome što smo spoznali.

Zdrava samosvijest kaže: „Ja sam u redu i ja vrijedim već samim tim što postojim!“ Ja sam dragocjena/n već zbog samog svog postojanja!  Osoba je zadovoljna sobom, smirena je u odnosu na samu sebe.

Nizak stupanj samosvijesti/samopoštovanja obilježava stalan osjećaj nesigurnosti, samokritičnost i osjećaj krivnje.

Samosvijet se može razvijati i kvalitativno i kvantitativno tjekom cijelog našeg života.

Samopouzdanje govori o našim sposobnostima, umijeću; što nam ide dobro i u čemu smo vješti ili u čemu smo nespretni i neuspješni.

To je više izvanjska, stečena osobina. Primjerice: „Dobar sam matematičar.“ „Nemam dara za pjevanje“.

Pomanjkanje samopouzdanja se može riješiti pomoću objektivne povratne informacije. Samopouzdanje raste usporedo sa postignućem.

Za život osobe još je važnije samopoštovanje.

Samopoštovanje kao odraz vlastitih i tuđih procjena

Samopoštovanje se temelji na procjeni stupnja u kojem dijete zadovoljava razvojne zadatke, na procjeni školskog uspjeha i uspjeha u rješavanju različitih socijalnih problema. Važno je znati da samopoštovanje nije odraz samo vlastitih procjena nego proizlazi i iz reakcija drugih ljudi, osobito osoba koje volimo i koje su nam važne. Ako su djeca prihvaćena, poštovana i pohvaljivana za to što jesu i kakva jesu, počet će podjednako prihvaćati svoje pozitivne i negativne strane te će se kod njih razviti odgovarajuće samopoštovanje. Međutim, ako ih roditelji i druge osobe koje su im važne omalovažavaju, vrijeđaju, okrivljuju i odbacuju, djeca će razviti negativne stavove prema sebi te nisko samopoštovanje. Taj proces počinje već u ranoj dobi, a povratne informacije o vlastitoj vrijednosti i prihvaćanju drugih, osobito vršnjaka, postaju sve važnije približavanjem adolescenciji.

Prepoznajmo nisko samopoštovanje

Djeca na najrazličitije načine pokazuju da imaju nisko samopoštovanje. Vrlo često nisu ni svjesna da o sebi ne misle baš najbolje, iako osjećaju da nešto nije u redu.

Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su:

potreba da neprestano pobjeđuje u igrama; perfekcionizam; pretjerana samokritičnost; pretjerano hvalisanje ; davanje slatkiša, novca ili igračaka drugoj djeci, kako bi se “potkupila” prijateljstva; privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (glupiranje, zadirkivanje, agresivnost); povučenost ili sramežljivost; plačljivost; pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi; strah od toga da pokuša nešto novo; stalno traženje isprika; prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge ; antisocijalno ponašanje; nepovjerenje prema ljudima; stalna potreba da se ugodi drugima; nesposobnost da kaže “neću” ili odbije nešto što ne želi; nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora.

KAKO RODITELJI MOGU POMOĆI

Djetetov osjećaj samopoštovanja i slike o sebi može se ojačati na nekoliko načina, a pritom veliku važnost imaju roditelji, prijatelji i osobe koje su mu važne i koje cijeni. Ponekad se to može ostvariti kroz uključivanje djeteta u neku aktivnost za koju ima talent ili sposobnosti, kroz konzistentno poticanje i odavanje priznanja i za male uspjehe, primjećivanje i ohrabrivanje njegova truda, čak i ako nije uspjelo, te kroz poticanje da samo opaža svoje pozitivne aspekte i napore te se samo pohvaljuje za to.
Ne zaboravite da je svako dijete vrijedno i jedinstveno te da ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.
Korisni savjeti za poticanje samopoštovanja djece:

• Slušajte dijete, pokažite mu da ste ga čuli i prihvatite njegove osjećaje.
• Ponašajte se prema djetetu s poštovanjem. Prihvatite ga takvo kakvo jest. Svi imamo pozitivne i negativne strane. Njegujte pozitivne.
• Kada ga hvalite, budite specifični, točno određeni. Budite iskreni s njim.
• Kada kritizirate, također budite specifični. Kritika se treba odnositi na ponašanje, a ne na ličnost djeteta. Primjerice:Nije u redu da udariš brata ako ti ne da igračku” umjesto “Zločesta si”.
• Izbjegavajte rečenice koje počinju s “Ti nikada…” ili “Ti uvijek…”, ali koristite one poticajne, tipa „ Ti to možeš učiniti“ ili „Znam da ćeš učiniti najbolje što možeš“ i sl.
• Upotrebljavajte “ja-poruke” umjesto “ti-poruka” kada želite izreći da nešto ne valja. Primjerice: “Ja zaista teško podnosim glasnu muziku” umjesto “Ti stvaraš takvu buku.”.
• Iako su svakom djetetu potrebni dosljednost, pravila i kontrola, još mu je potrebniji prostor kako bi moglo naučiti upravljati svojim životom. Dajte mu odgovornost, neovisnost i dobi adekvatnu slobodu u izborima koje radi.
• Uključite dijete u rješavanje problema i donošenje odluka u stvarima koje se odnose na njegov život. Poštujte osjećaje, potrebe, želje, sugestije i pamet djeteta.
• Zapamtite: vaše je dijete sjajno i zadivljujuće u svojoj jedinstvenosti, iako se njegova jedinstvenost uvelike razlikuje od vaše.
• Budite dobar uzor - imajte dobro mišljenje o sebi. Radite stvari za sebe.
• Poručite djetetu da je dobro cijeniti sebe. U redu je osjećati zadovoljstvo zbog svojih postignuća. Dobro je ugoditi sebi i priuštiti si užitak.
• Izbjegavajte stalno prosuđivanje, često ponavljanje “trebao/la bi”, “moraš” i nepotrebne savjete.
• Shvatite dijete ozbiljno. Prihvatite njegovo/njeno mišljenje.

Više možete pročitati:

1. Brdar, I. ; Rijavec, M. (1998). Što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu? Zagreb: IEP.
2. Field, Linda (2001): Kako razviti samopouzdanje, Zagreb: Mozaik knjiga.
3. Galetić, G., Šapina, M. (2007.). Ja i moje dijete. Kako biti još bolji roditelj. Zagreb: Centar za edukaciju i savjetovanje «Sunce»
4. Humphreys,T.: Samopouzdanje – ključ djetetova uspjeha u školi
5. Lindenfield, G. : Samopouzdanje tinejdžera
6. Juul, Jesper (2006). Vaše kompetentno dijete. Zagreb: Naklada Pelago
7. Starner – Brandt, P. (2003). 55 savjeta…kada našem djetetu treba samopouzdanje- Andromeda


Tekst priredile: Ines Markovanović i Gordana Galetić

SAVJETOVALIŠTE TREŠNJEVKA
Centar za edukaciju i savjetovanje «Sunce»
Albaharijeva 2, Zagreb
01 383 78 73
www.ti-si-sunce.hr