|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 17.-23.12., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Povodom Međunarodnog dana djeteta, koji se obilježava na dan kada je donesena Konvencija o pravima djece od strane Generalne skupštine UN-a, a to je 20 studeni, već 21 godinu se prisjećamo što su to, i zašto su važna prava djece.

image
/11


Ured pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske je od 2007. godine, na poziv WWSF children (Women's World Summit Foundation) aktivni član Međunarodne koalicije 128 zemalja svijeta i 781 svjetske organizacije koja ostvaruje kampanju za prevenciju nasilja nad djecom i zlostavljanja djece. Kao aktivni član Ured se pridružio obilježavanju Svjetskog dana prevencije zlostavljanja djece (World Day for Prevention of Child Abuse). Obilježavanje 19. studenoga započelo je 2000. i veže se za Međunarodni dan Konvencije o pravima djeteta 20. studenog.

Konvencija o pravima djece je prvenstveno donesena kako bi se zaštitila prava djece koja se nalaze u ratnim područjima, djece koja su izrabljivana, gdje se na njih gleda kao na „smetnju" dok god ne odrastu, te se na taj način željelo potaknuti zemlje koje nisu imale razvijenu svijest o tome što je sve potrebno za optimalni rast i razvoj djece, da razmišljaju o tome što mogu učiniti da djeci osiguraju  odgovarajuće uvijete za razvoj.

Tijekom 21 godine, koliko već Konvencija postoji, možemo reći da se svijest o važnosti dječjih prava pojačala, da se termin dječja prava koristi sve češće i češće, i da zahvaljujući tome, u mnogim zemljama djeca odrastaju sigurnije, i bez zlostavljanja. No, iako i u našoj zemlji imamo svakodnevno bezbroj primjera kršenja osnovnih dječjih prava (popratimo samo crnu kroniku većine dnevnih novina ili Internet portala), zadnjih par godina sve se više govori i o pojmu koji se nalazi na istoj dimenziji kao i pojam prava djeteta - a to je odgovornost djeteta.

Što je odgovornost

U literaturi se pojam odgovornosti djece spominje na nekoliko načina. U ovom tekstu ću Vam prikazati kako na pojam odgovornosti gleda Jesper Juul, vodeći europski, ali i svjetski stručnjak na području dječje i obiteljske psihologije, autor poznate knjige „Vaše kompetentno dijete".

Odgovornost se može gledati na 3 načina:

   1. Društvena odgovornost - odgovornost za društvene procese, red u društvu, moral, bonton...
   2. Odgovornost za odnos - podrazumijeva odgovornost za to da odnos između dvije osobe bude ugodan, topao, u ozračju slobode i razumijevanja, bez obzira da li se dvije osobe slažu ili se ne slažu
   3. Osobna odgovornost - odgovornost svakog pojedinca da izrekne ono što misli, ono što želi, ono što osjeća. Svaka osoba ima na to pravo, bez obzira da li će joj želje biti uslišane.

Naše društvo danas veliki naglasak stavlja na društvenu odgovornost (kako se treba ponašati, odnositi prema društvenim stvarima, osobama u društvu...), te dok se trudimo izgraditi društvo koje je odgovorno, zaboravljamo, kaže Juul, da je odgovornost prvenstveno stvar izbora pojedinca, te da podučavanje o odgovornosti treba započeti s osobnom odgovornošću.

Za odgovornost u društvu, i osobnu odgovornost možemo reći da je pojedinac odgovoran 100% za ono što učini. A za odnos, atmosferu u odnosu, odgovorna je ona osoba koja je više na hijerarhijskom odnosu. Tako je u odnosu roditelj-dijete, za odnos odgovoran roditelj; zaposlenik - šef, za odnos je odgovoran šef; nastavnik - učenik, za odnos je odgovoran nastavnik. To zapravo znači da je roditelj, šef ili nastavnik taj koji ima dužnost stvoriti opuštenu atmosferu, atmosferu slobode, stvoriti takav odnos u kojem se mogu reći neke stvari,koje možda nisu uvijek „pozitivno obojane".

A što je to osobna odgovornost? To je pojam o kojem se malo raspravlja, a smatram da je to nešto o čemu ponekad propuštamo podučiti našu djecu. Dobro je poznato da djeca uče od roditelja prvenstveno – oponašanjem. Dijete će većinu vremena propustiti poslušati ono što roditelj kaže, ali će nepogrešivo oponašati roditeljske riječi i ponašanja. Iako to ponekad roditelje može malko uplašiti, to je zapravo najmoćnije „oružje“ koje roditelj ima u odgoju. Čineći ono što želimo da naša djeca čine, osiguravamo našoj djeci najboljeg učitelja.Kako će moje dijete naučiti reći NE nekim stvarima, ako ja kao roditelj nisam sposoban njemu reći NE kada me traži nešto što mu ne mogu dati, nego smišljam svakojake „izgovore“? Kako će moje dijete naučiti se nositi s frustracijom, ako mu ne „priuštim“ pokoju situaciju frustracije, tako da pustim da neke svoje obaveze odradi samo? I ponekad ne uspije u tome?

Nema potrebe ušutkavati djetetov bunt i plač jer se time uništava u djetetu fantastična ljudska osobina da se bori za ono sto hoće. J.Juul
Osobna odgovornost znači da sam sâm odgovoran za ono što činim, ono što osjećam, ono što želim. Sam sâm i odgovoran da to izreknem i zatražim (na pristojan način, naravno, jer si time prvenstveno povećavam šanse da to i dobijem). No, „uzimajući" tu odgovornost od djeteta, rješavajući njegove „bitke" umjesto njega, djetetu ne šaljemo poruku da je sposobno donositi svoje odluke, i da je za njih odgovorno. Šaljemo mu poruku da ćemo mi popraviti greške koje ono napravi (a napravit će ih sigurno). Da li to znači da je dijete nesposobno za to? Duboko vjerujem da, ako je dijete u stanju napraviti neku grešku, (a svi smo mi itekako u stanju napraviti puno grešaka), u stanju je i dijelom tu situaciju popraviti. Ako je sposobno dobiti jedan zbog neučenja u školi, sposobno je i tu jedinicu popraviti. Ukoliko je sposobno potrgati neku stvar, sposobno je i skupiti novce za popravak ili samo popraviti tu stvar. Ne uskraćujmo djetetu lekciju da zna da sve u životu dolazi s posljedicama. Jer dolazi.

Odrađujući posljedice umjesto djeteta ne pružamo mu pravilnu životnu lekciju. Ono što dijete uči gledajući nas je da će njegove greške otplaćivati netko drugi. Da nije „normalno" (a je!) da ponekad bude frustrirano i nesretno jer ne može dobiti sve što želi. Da se za većinu stvari u životu mora pomučiti. Da ponašanja imaju posljedice - koje ne moraju biti uvijek dobre. I da se te posljedice moraju „odraditi".
Dijete nema problem sa savladavanjem tih lekcija. Ono je savršeno sposobno razviti osobnu odgovornost. No vrlo često roditelji, zbog toga što žele da njihovo dijete ima SAMO osmjeh na licu, ne dopuštaju djetetu da nauči vrijednost i kvalitetu ljutnje i frustracije. Upravo ta emocija pomaže ljudima da se probijaju kroz život i da se bore za ono što žele. Što je osobina koju svi želimo.
U ovo vrijeme kada se prisjećamo dječjih prava, mislim da je važno prisjetiti se da djeca imaju pravo da osjete ponekad frustraciju. Da imaju pravo da sami ponekad riješe neke svoje probleme. Da imaju pravo da ih se smatra kompetentnima - a ne nemoćnima. Da imaju pravo donositi neke odluke sami (ne sve, naravno!). Da imaju pravo biti odgovorni za svoje ponašanje.

No djeca će velikom većinom napraviti ono što roditelj očekuje od njih. Ako roditelj od njih ne očekuje da budu odgovorni za sebe, ako neke stvari „odrađuje“ umjesto njih, djeca će pristati na to. Zato da naučite svoje dijete odgovornosti pustite ga da radi stvari za koje je sposobno. Pustite ga da se rasplače, ako je tužno ili ljuto (to je savršeno normalna reakcija) jer će jedino tako naučiti nositi se s tugom i ljutnjom. Pustite ga da se samo obuče kada bude sposobno za to, jer jedino će tako naučiti se samo oblačiti. Ako kaže da će nešto učiniti samo, pustite ga. Pogriješiti će, sigurno. Ali tek kad pogriješi dijete može naučiti ispravljati svoje greške. A ispravljanje grešaka je jedan od najboljih načina da naučite svoje dijete što je odgovornost.

__________________________________

Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Mokrenje u krevet
Noćno mokrenje je nehotično mokrenje u krevet za vrijeme sna, kod djece iznad navršene pete godine života.
4
BLOG: Imam jednu kritiku – što ću s njom?
Jedan od najvećih skrivenih problema u odnosu roditelj/dijete jetaj da roditelji često imaju prevelika očekivanja od dje...
3
Sigurnost vašeg djeteta na putu do škole
Opasnost na putu do škole ne vreba samo od sve gušćeg prometa nego, nažalost, i sve većeg broja maloljetnih i odraslih n...
3
Prelijevanje
Mali princ (nepune 4), čistunac od glave do pete (ma na koga li je samo to dijete), viknuo je iz kupaonice – nema više s...
3





Anketa

Ime za curicu
camppy

Koje vam se ime više sviđa?

Ana (53%)

Iva (47%)


Broj svih glasova: 111

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!