/11 /11

Ne znam se predstaviti. Kaže se nomen est omen, a ja sam ih dosad promijenila 3. Osim djevojačkog, kojeg više ne nosim, ali se njim ponosim, prezivam se po svojoj djeci – prezime br.1, po djetetu br. 1, a prezime br.2 po djeci 2 i 3. 

Moj dragi muž, Tata, upoznat je s tim i zna, da iako ga volim prekonajviše, doživotno ostaje u promjenjivoj kategoriji. Moja djeca nisu promjenjiva kategorija i zato se ja prezivam po njima. Za njih sam Mama, za dragog sam Ljube ( iako mi nije Ljubica ime). S mužem br. 2 u paketu, gratis, stigle su i dvije velike curke. One me zovu imenom i više smo kao frendice, bar ja volim tako na to gledati.  

Za mamu i tatu sam oduvijek Mala, kako imenom tako i poimanjem, te je krajnje nepravedno što su mog starijeg brata, još dok je imao 4 godine, proglasili Velikim. Ipak neki me zovu Velika mama, dijelom zbog ovih čudesnih petero, a dijelom i zbog toga što sam, ruku na srce, velika ili kako bi to komentirao moj pokojni dida -  „ što se može, kad je lijepo jesti“. Ima i onih koji me, od milja, zovu Nevoljica, mada sadržajno nikad nisam opravdala taj naziv. Nevolje niti volim, niti ih stvaram (hvatam se u koštac kad je nužno), ali je zato pjesma The Bridge Over Troubled Waters na mojoj Top 10 ljestvici.

Moje ime nekima je kamen smutnje i spoticanja, te sam dva puta bila pozivana u različite vojske, na regrutaciju, a kao suvenir čuvam i jedan rodni list na kojem su mi za spol napisali M. Često mi službenici na šalterima ljubazno objasne da su moji zahtjevi opravdani i lako rješivi, no međutim, morat će doći gospodin osobno.

Priznajem da me takve situacije zabavljaju, nimalo podrugljivo, i da je izraz na njihovim licima, kad im pružim osobnu iskaznicu – neprocjenjiv. Životnog iskustva u izobilju, a i dalje svakodnevno učim i ne mislim se prestati igrati. U duši sam veliko, zaigrano dijete.

PW^©