/11 /11

Tijekom života donesemo milijarde odluka - od svakodnevnih, banalnih, do ozbiljnih koje imaju dugoročne posljedice. Da li ih se pridržavamo ili ne, to je druga priča (klasičan primjer su novogodišnje odluke, koje u najboljim namjerama donosimo, ali vrlo rijetko provodimo). Činjenica je da je svaka odluka u trenutku kad je donesena stvarno najbolja za nas - ne možemo ili ne znamo bolje odlučiti. No, nakon par minuta možda već vidimo da smo mogli drugačije, bolje, jasnije, konkretnije... Jedna od lijepih karakteristika svih odluka je upravo njihova promjenjivost. Nijedna odluka koju donesemo, iako se možda tako ponekad ne čini, nije „zauvijek" - niti može biti. Odluku donosimo sa svim svojim kapacitetima (znanjem, iskustvom, intuicijom...) u danom trenutku. Već sljedećeg trenutka imamo malo više znanja, iskustva, intuicije (ako zbog ničeg drugog, onda upravo zbog naše odluke), te znamo malo bolje, malo više i malo točnije.

Upravo činjenica da nijedna odluka nije zauvijek, da uvijek, ali uvijek postoji mogućnost da se odluka promijeni (manje ili više komplicirano), ne možemo niti govoriti o savršeno ispravnim ili savršeno neispravnim odlukama. Takvih nema. Ima odluka koje su bolje za nas od drugih, odluka kojima trenutno mislimo i želimo sačuvati od boli one koji su nam dragi, odluka kojima gradimo budućnost - na jedini način na koji znamo... Odluke donosimo kao jedinstveni pojedinci, u jedinstvenoj interakciji sa ljudima oko sebe u jedinstvenoj okolini u jedinstvenom vremenu. Imajući u vidu te faktore koji su u životu svakog od nas jedinstveni i neponovljivi, nema niti teoretske vjerojatnosti da postoji neka odluka koja je univerzalno dobra ili univerzalno loša. Zapravo, činjenica da nema niti  točnih niti netočnih odluka zapravo može biti oslobađajuća - nema opterećenja da kada nešto odlučim da je to zauvijek (jer nije), da je to nepromjenjivo, da će to tako biti do kraja života... I upravo malo manja opterećenost ok ispravnosti odluke, može rezultirati odlukom koja je bolja za nas.

No, ovo gore ne znači da na odluke i proces donošenja odluka ne treba trošiti vrijeme i/ili uvježbati i tu specifičnu vještinu. Ako zbog ničeg drugog onda zbog toga da ako donesemo odluku koja je u danom trenu najbolja za nas, oslobođeni smo življenja posljedica neke lošije odluke - dok ju ne promijenimo - i trošenja energije na donošenje nove odluke.

Proces donošenja odluke

Postupak odlučivanja i donošenja odluka trebao bi imati slijedeće faze:

1. identifikacija problema - vrlo je teško donijeti odluku oko nečega, ako nemamo jasno definiran problem. Da li je stvarni problem koji kredit dići (razlike u kamatama, ratama i sl...) ili da li smo u ovom trenu života spremni i u mogućnosti zadužiti se? Ova dva pitanja traže dvije različite odluke.

2. definiranje ciljeva  - odgovoriti si sami na pitanje „Što zapravo želim?" Da li želim da moje dijete ima bolje ocjene ili želim da mi bliski ljudi ne govore kako mi dijete nije uspješno? Jedna želja traži jedne odluke, a druga želja traži druge odluke. Prva dva pitanja su najvažnija za donošenje odluka, jer ako nemamo jasno definiran problem i cilj, ne možemo donijeti dobru odluku. Kao da hodamo putem prema Zagrebu, a želja nam je stići u Osijek. Znati prepoznati svoje želje i ciljeve zahtjeva malo vremena, malo vještine i puno iskrenosti prema sebi.

3. stvaranje liste mogućih rješenja - ovaj korak zahtjeva od vas kreativnost. Kreativnost se definira kao mentalni proces koji obuhvaća stvaranje novih ideja i koncepcija, ili novih veza između postojećih ideja i koncepcija (složenih pojmova). U ovoj fazi odlučivanja izuzetno je važno razmišljati kreativno. U ovoj fazi ne donosite odluku, sad samo nabrajate mogućnosti. BEZ ikakvih vrednovanja tih mogućnosti. Ova aktivnost se naziva „brainstorming" ili „olujanje ideja". Cilj joj je nabrojati sva moguća rješenja problema ili sva sve moguće načine dolaska do željenog cilja. Tako da, kada donosite odluku, napišite na papir barem 10 mogućih opcija. Nije bitno koliko su vjerojatne, koliko su moguće. Savjetujte se sa drugim (druge osobe imaju drugačiji pogled na cijeli vaš problem ili cilj), pitajte za mišljenje - samo da dobijete još jednu mogućnost, još jednu opciju, bez ikakvog pritiska da odlučite baš tako kako su vam drugi rekli.

4. procjena efikasnosti/korisnosti mogućih rješenja -  sada ovaj popis iz točke 3 razmatrate, gledate što nikako ne dolazi u obzir ili nije moguće (zbog financijskih mogućnosti, uvjerenja, vaših stavova...), a što možda dolazi u obzir. Dobro razmislite o svakoj opciji (makar ćete se na kraju svesti na 2-3 opcije ili mogućnosti), promotrite ju dobro sa svih strana. Izvažite prednosti i mane - za svaku opcije pronađite barem jednu prednost i barem jednu manu. Ovdje slušajte i svoj unutarnji glas - svoju intuiciju. Ono nesvjesno u nama ponekad najbolje zna što nam treba. Kako biste došli do tog nesvjesnog, prespavajte ovu točku, ne prelazite odmah na točku br.5. Da bi procese razmišljanja i vrednovanja odluke (koji se odvijaju u cortexu tj. kori našeg mozga) doveli do nesvjesnog dijela mozga trebamo problem, sva rješenja o kojima smo razmišljali,vrednovanje istih, jednostavno - ostaviti na miru. Za to vrijeme nesvjesni procesi, intuicija, neki detalji koje smo propustili uočiti (u hrpi drugih informacija koje smo prikupili o problemu) mogu iskočiti u prvi plan i pomoći nam u odluci. Stara je uzrečica da moramo prespavati neku oduku (možda i nekoliko noći). Kod većih odluka to obavezno napravite. Tako će i nesvjesni dio mozga učiniti svoj dio, te vam možda sve skupa malo olakšati. A tijekom stavljanja problema „sa strane" možda se dese neke druge okolnosti i stvari koje će vas jednostavno „odvesti" ka jednom rješenju.

5. odabir rješenja - kada sve proanalizirate, pregledate sve opcije sa svih strana, dolazi i do odabira jednog rješenja. Najčešće je ovo najteži dio cijelog procesa, te malo „težine" sa njega može skinuti i upravo činjenica da nećete sigurno donijeti najispravniju odluku, jer takva jednostavno - ne postoji. Donijet ćete odluku koja je u danoj situaciji najbolja baš za vas. Ukoliko niste u mogućnost duboko udahnuti i reći „To će biti tako i tako", odlučite onda - da nećete odluku donijeti još. Odredite si neko vrijeme (tjedan, mjesec, do Uskrsa, do ljeta...) do kada ćete odluku donijeti. Jer, zapamtite - nakon ove točke, stvari postaju lakše. Kada odlučite - bilo što - rješavate se napetosti koju sa sobom donosi sam proces donošenja odluke.

6. provođenje odluke u praksi - da bi odluka bila odluka, mora se provesti, da ne ostane „mrtvo slovo na papiru". To zahtjeva nešto energije i snage, možda neke životne rezove, ali ako to ne učinite, stvari će ostati iste - dijete će i dalje raditi što želi, krov će prokišnjavati, odnosi sa suprugom će biti zategnuti... bez obzira što ste vi odlučiti da ćete „okrenuti novu stranicu": Nije lako, nijedna promjena nije laka. Ali ako ju ne učinite, nastavit ćete se osjećati loše - a zbog toga ste upravo i željeli donijeti neku odluku .

7. praćenje izvršenja odluke (eventualno donošenje nove odluke) - ako vidite da ono što ste odlučili nije dobro - da niste zadovoljni, da ste nešto previdjeli, da ste mislili jedno, a dobili drugo... ne očajavajte. Kao što sam rekla, odluke nisu ispravne ili neispravne. Samo su bolje i lošije. I sigurno nisu zauvijek. Da bi znali da nešto ne funkcionira, ponekad to morate probati. Kada probate, imate neke ove informacije i vraćate se na točku 4. I gledajte tu situaciju s pozitivne strane - sad bar znate da jednoj opciji odmah dajete minus. Ako ste zaključili da ste odabrali najbolje moguće rješenje, slobodno se potapšajte po ramenu i čestitajte si. To znači da ste savladali jednu, za život jako važnu, vještinu.


Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije