Pravilna reakcija u prvim minutama nakon nesreće može značajno utjecati na njezin ishod, stoga je dobro da roditelji poznaju barem osnovne postupke prve pomoći kod djece. (Foto: Magnific.com)

/11 /11

Za aktualne sadržaje i vijesti iz svijeta roditeljstva i trudnoće odaberite Ringeraju kao svoj preferirani izvor na Googleu.

Postavi

Kada dijete padne i udari se, počne se gušiti komadićem hrane ili iznenada dobije grčeve, nema mnogo vremena za razmišljanje. Roditelji u samo nekoliko trenutaka moraju procijeniti što se događa i što učiniti.

Ne moramo napamet znati cijeli priručnik prve pomoći. Dobro je, međutim, poznavati nekoliko osnovnih postupaka koji u najtežim slučajevima mogu spasiti život.

Važno je također znati kada situaciju ne možemo riješiti sami. U Hrvatskoj u slučaju životne ugroženosti zovemo 112. Operateru kažemo tko zove, što i gdje se dogodilo, koliko je osoba ozlijeđeno, kakve su ozljede i kakvu pomoć trebamo. Zatim slijedimo njegove upute.

1. Dijete se guši

Ako dijete učinkovito kašlje, potičemo ga na kašljanje i promatramo. Ne pokušavamo naslijepo prstima vaditi predmet iz usta jer ga možemo gurnuti još dublje.

Drugačije postupamo ako dijete ne može učinkovito kašljati, govoriti, plakati ili disati.

Kod bebe okrenemo je na trbuh i položimo na svoju podlakticu tako da joj je glava niže od tijela. Do pet puta udarimo je između lopatica i nakon svakog udarca provjerimo je li se strano tijelo oslobodilo. Ako nije, bebu okrenemo na leđa i izvedemo do pet pritisaka na prsni koš. Postupke izmjenjujemo.

Kod djeteta starijeg od godinu dana također najprije izvedemo do pet udaraca između lopatica. Ako nisu uspješni, slijede pritisci na trbuh. Postupke izmjenjujemo dok se dišni put ne oslobodi odnosno dok je dijete pri svijesti.

Ako dijete izgubi svijest, zovemo 112 i započinjemo s temeljnim postupcima oživljavanja.

2. Dijete ne reagira i ne diše normalno

Dijete najprije pozovemo i provjerimo reagira li. Ne tresemo ga. Ako ne reagira, otvorimo dišni put i najviše deset sekundi provjeravamo diše li normalno.

Ako ne diše normalno, izvedemo pet početnih upuha i započnemo oživljavanje. Kod djeteta se nastavlja s 15 pritisaka na prsni koš i dva upuha.

Zovemo 112 odnosno, ako je s nama još netko, zamolimo drugu osobu da pozove pomoć i donese automatski vanjski defibrilator (AVD/AED), ako je dostupan.

Kod djece je srčani zastoj često posljedica problema s disanjem, zbog čega početni upusi imaju posebno važnu ulogu.

Teorijsko znanje je korisno, ali oživljavanje je najbolje naučiti na praktičnom tečaju prve pomoći, gdje možemo uvježbati pravilnu tehniku.

3. Dijete padne i udari glavom

Većina dječjih udaraca u glavu završi kvrgom i plačem, ali neke ozljede zahtijevaju liječničku pomoć.

Nakon udarca dijete promatramo. Posebno obraćamo pozornost na promjene svijesti i ponašanja.

Hitna liječnička pomoć potrebna je ako dijete izgubi svijest ili ga je teško probuditi, izrazito je zbunjeno ili neuobičajeno pospano, ima poteškoće s govorom, ravnotežom ili vidom, dobije grčeve, više puta povraća, ima jaku glavobolju ili glavobolju koja postaje sve jača ili mu se stanje pogoršava. Znak upozorenja može biti i bistra tekućina ili krv koja nakon ozljede izlazi iz uha ili nosa.

Ako sumnjamo na ozljedu vrata ili kralježnice, dijete nepotrebno ne pomičemo i zovemo 112.

4. Dijete jako krvari

Kod jakog vanjskog krvarenja najvažnije je što prije ga zaustaviti.

Na ranu stavimo sterilnu gazu ili čistu tkaninu i snažno i izravno pritisnemo mjesto krvarenja. Ako nemamo ništa drugo, pritisak možemo izvesti i izravno prstima odnosno rukom.

Dijete umirimo te ga posjednemo ili polegnemo. Kod velikog gubitka krvi dijete može postati blijedo, slabo, pospano ili zbunjeno.

Ako je krvarenje obilno, ne možemo ga zaustaviti ili dijete pokazuje znakove pogoršanja općeg stanja, zovemo 112.

Ako je neki predmet zaboden u ranu, ne izvlačimo ga.

5. Dijete se opeče

Kod opekline najprije uklonimo izvor ozljede i pobrinemo se da je okolina sigurna.

Opečeni dio tijela što prije hladimo hladnom tekućom vodom najmanje 20 minuta odnosno dok bol ne popusti.

Odjeću koja nije zalijepljena za kožu možemo pažljivo ukloniti. Tkaninu koja se zalijepila za opečenu kožu ne trgamo.

Na opeklinu ne nanosimo ulje, maslac, kreme ni druge kućne pripravke. Također ne bušimo mjehure. Nakon hlađenja opeklinu možemo sterilno prekriti.

Kod većih ili dubokih opeklina, opeklina lica odnosno dišnih putova, električnih i kemijskih opeklina te kada nismo sigurni koliko je ozljeda ozbiljna, potrebno je potražiti liječničku pomoć.

6. Dijete proguta nešto otrovno

Lijekovi, sredstva za čišćenje, kapsule za pranje rublja, kemikalije, alkohol, otrovne biljke i druge tvari mogu za malo dijete biti opasni već u malim količinama.

Ako sumnjamo na trovanje, pokušamo utvrditi što je dijete progutalo, koliko i kada. Ambalažu ili ostatak tvari sačuvamo jer taj podatak može biti važan zdravstvenom osoblju.

Dijete bez stručne upute ne tjeramo na povraćanje i na svoju mu ruku ne dajemo kućne „protuotrove“.

Ako dijete ima poteškoće s disanjem, poremećaj svijesti, grčeve ili druge ozbiljne simptome odnosno postoji mogućnost ozbiljnog trovanja, odmah zovemo 112 i slijedimo upute zdravstvenog osoblja.

7. Dijete dobije febrilne konvulzije

Febrilne konvulzije najčešće se javljaju kod male djece uz povišenu tjelesnu temperaturu i za roditelja mogu biti vrlo zastrašujuće.

Tijekom napada dijete ne držimo na silu. Iz njegove blizine uklonimo predmete o koje bi se moglo ozlijediti i zaštitimo mu glavu. Važno je pogledati na sat i pratiti koliko dugo napadaj traje.

U usta mu ne stavljamo ništa. Ni žlicu, prste, lijek niti bilo kakav drugi predmet.

Kada grčevi prestanu, dijete koje diše postavimo u bočni položaj i pratimo njegovo stanje.

Kod prvih febrilnih konvulzija potrebna je liječnička procjena. Hitnu pomoć zovemo posebno ako napadaj traje dulje vrijeme, ponovi se, dijete teško diše, nakon napadaja se ne budi odnosno njegovo se stanje ne poboljšava.

Najvažnije pravilo: prvo sigurnost, zatim pružanje pomoći

Nesreća koja se dogodi djetetu za roditelja je jedna od najstresnijih situacija. Upravo zato pomaže ako osnovne postupke ne upoznajemo prvi put tek onda kada ih zaista trebamo.

Kod svake nesreće najprije provjerimo je li okolina sigurna i za nas. Zatim procijenimo reagira li dijete i diše li te postupamo ovisno o njegovu stanju.

A kada je dijete životno ugroženo ili nismo sigurni koliko je njegovo stanje ozbiljno, zovemo 112. Operater odnosno zdravstveno osoblje može nam reći i kako postupati do dolaska hitne pomoći.

Prvu pomoć ne učimo zato da bismo zamijenili liječnika ili djelatnike hitne medicinske službe. Učimo je zato da znamo pomoći u onim prvim, važnim minutama prije nego što stručna pomoć stigne.