/11 /11

Roditelji često imaju probleme kada se odlučuju koju bi igračku djetetu kupili. Kupnjom igračke mnogi roditelji izražavaju vlastite želje – odazovu se djetetu u sebi i kupe ono što se sviđa njima. Roditelji koji djetetu kupuju igračke za koje još nije zrelo na taj način izražavaju svoju ambicioznost i težnju da dijete bude iznad prosjeka. Ne samo da dijete ne zna što bi s takvom igračkom, nego je kasnije, kada bude zrelo za nju, neće prihvatiti sa zanimanjem. S druge strane tom djetetu nedostaju igračke primjerene njegovu uzrastu.

Postavlja se pitanje: nasilna igračka, da ili ne?

Vjerojatno se mnogi roditelji pitaju kako je s uporabom nasilnijih igračaka, kao što su pištolji, lukovi i strijele – ukratko, igračaka koje u igri češće izabiru dečki? Pitate se treba li dopustiti djetetu da se igra takvim igračkama ili ne.
Tu je najbitnija pravilna odluka roditelja koji kupuju igračku. Znači, važno je da su roditelji upoznati s funkcijom igračke prije nego što je kupe. Valja znati što se želi tom igračkom postići, koji je »cilj igranja«, jer znamo da je igra važna razvojna aktivnost kroz koju dijete razvija sposobnosti, osjećaje i vještine. Valja imati na umu da se dijete kroz igru uči i razvija svoj odnos prema okolini. Poznati istraživači mišljenja su da djetetovu igru treba razumjeti kao najozbiljniju aktivnost. Uključite se u igru!

Glavninu igre predstavlja zadovoljavanje težnje za posjedovanjem, dominacijom, pobjedom, uspjehom, ljubavlju, ali nerijetko su tu i negativne strane tih težnji, kao što su ljubomora, zavist, želja za nesrećom partnera u igri.
Kad roditelji prepoznaju te negativne strane u igri, najčešće se bez razloga uplaše djetetove destruktivnosti. Tada se preporučuje njihova aktivna uloga, tj. razgovor s djetetom.

Nasilna igra ili igračka?

Često se događa da poslije igre nasilnom igračkom slijedi nasilna igra, ali nije uvijek tako. Dječja igra može biti nasilna i bez upotrebe tzv. «nasilnih igračaka«, npr. kada igra neku nasilnu igru loptom, reketom i sl. (reketom može udariti drugo dijete po glavi). Zabrinjavajuća je, dakle, nasilna igra a ne u tolikoj mjeri nasilne igračke, stoga valja pozornost usmjeriti na način igranja. Razgovarajte o tome s djetetom! Ako djetetu kupite »nasilnu igračku«, valja mu objasniti zašto je opasna, zašto smo mu je uopće kupili i dopustili igru njome, kada već tvrdimo da je opasna. Zanimljiva je ideja recimo da djetetu pištolj ne kupimo, nego ga skupa s njime napravimo od drveta, i usput razgovaramo o problematici oružja.

U slučaju da se dijete želi igrati jedino takvim igračkama, usprkos našem nagovaranju da se igra i drugim igračkama, valja se za savjet obratiti psihologu u vrtiću ili nekom sličnom. Takvo dijete najvjerojatnije ima dobar razlog za takvo ponašanje, npr. neku traumu. Malo je takve igre u određenoj fazi razvoja djeteta i potrebno, ali valja pripaziti da se s njom ne pretjera.

U svemu je ovome najvažniji odnos roditelja prema svom djetetu i njegovoj igri. Istraživanja pokazuju da su roditelji u zapadnim kulturama izgubili kontakt s djetetovom maštom u igri. Iznenađujuće je da u vremenu u kojem znamo veoma mnogo o važnosti igre za dijete, tom djetetu kupujemo sve više igračaka da im prođe vrijeme, a sami, nažalost, nemamo vremena uključiti se u tu igru.