njanja
|
nemoj se ljutit, ali ne mogu da se ne nasmijem...to je nešto što bi i jan mogao kad tad napraviti jer se i sada svuda provlači (hranilica je najinteresantnija sada za to).....dobro da je sve ok.... joj ja nikada neću zaboraviti kako sam u osnovnoj školi išla na trening odfbojke na 2. kraj garada i išla sam busom...i bila gužva i bus stane na autobusnoj stanici, a jedno dijete zaglavljeno s glavom između ograde i zida, onako da je tjeme naslonjeno na zid, a čelo na ogradu...uglavnom, mali plakao kao lud, a mama ga vukla, a ljudi okolo navijali...uglavnom, ja se sijećam da sma stalno razmišljala o tom djetetu...evo prošlo je smkoro 20 god od toga i meni je slika u glavi kao da sam jučer to vidjela...
_____________________________
JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!
"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-
|
Odštampaj
