tikica_69
|
Iza svake bebe stoji zdrava posteljica
Kao trudnica vjerojatno ne razmišljate previše o posteljici. Ipak taj čudesni organ predstavlja vezu između vas i vaše bebe. Posteljica je jedini privremeni organ, što znači da postoji samo za vrijeme trudnoće, a nakon poroda majčino ga tijelo izbacuje. Ona djetetu u maternici omogućava primanje kisika i svih tvari potrebnih za razvoj, izbacivanje otpadnih tvari, te stvara hormone neophodne za održavanje i razvoj trudnoće. Zdrava posteljica je od životnog značenja za dobro zdravlje djeteta. Rast i razvoj djeteta mogu biti neodgovarajući ili usporeni kada posteljica ne može obavljati svoju zadaću.
RAZVOJ POSTELJICE
Mjesto na kojem se posteljica razvija ovisi o mjestu na kojem je došlo do ugnježđenja oplođene jajne stanice. U najvećem broju slučajeva oplođena jajna stanica se ugnijezdi u gornjem ili srednjem dijelu maternice, na prednjoj ili stražnjoj stijenci.
Stanice endometrija (sluznica koja iznutra oblaže maternicu) maternice su pod djelovanjem progesterona nabubrile zbog povećane količine glikogen, bjelančevina, lipida i minerala potrebnih za razvoj zametka. Otprilike 7 dana nakon oplodnje oplođena jajna stanica se ugnježđuje u endometrij. Od tog se trenutka, od skupine stanica koje okružuju zametak (trofoblast) počinje stvarati posteljica. Tijekom prvog tjedna, nakon implantacije, zametak za svoj rast i razvoj upotrebljava hranjive tvari koje su skupljene u stanicama endometrija i to je jedini način kako on može doći do njih. Maleni zametak ima i malu potrebu za hranjivim tvarima i nastavlja na ovaj način podmirivati najveći dio svojih potreba još 8-12 tjedana. Manji dio hranjivih tvari zametak dobiva od posteljice u razvoju. Otpadne tvari svog metabolizma zametak jednostavno otpušta u lumen maternice. Kako zametak raste i razvija krvožilni sustav, situacija se brzo mijenja i on mora uspostaviti mnogo učinkovitiji način nabave nutrijenata i eliminiranja otpadnih tvari i čini to uspostavljanjem veze između svog krvožilnog sustava i žila njegove majke. Ta veza je zapravo posteljica. Posteljica se sastoji od tkiva koje dijelom pripada majci, a dijelom fetusu.
Dok se tračci trofoblasta pričvršćuju na maternicu, u te tračke urastaju kapilare iz žilnog sistema zametka. Istovremeno se između površine endometrija maternice i tračaka trofoblasta razvijaju krvni sinusi (proširenja krvnih žila) u koje dolazi krv majke. Da bi se zametak mogao ugnijezditi u sluznicu maternice, tijekom diobe se na jajašcu počinju stvarati mikroskopski male prstaste izbočine - tzv. korionske resice koje urastaju u sluznicu maternice. Stanice trofoblasta stvaraju postepeno sve više nastavaka koji postaju resice posteljice i u koje urastaju kapilare iz zametka. Tako sinusi koji sadrže majčinu krv okružuju resice koje sadrže krv fetusa. Na strani posteljice najbližoj bebi razvija se pupčana vrpca. Krv djeteta kroz pupčanu vrpcu teče kroz dvije umbilikalne arterije u kapilare resica, a odatle kroz umbilikalnu venu natrag u fetus. Ukupna površina resica kroz koje se vrši izmjena tvari posve zrele posteljica je velika i iznosi nekoliko kvadratnih metara. Minimalni razmak između majčine i fetalne krvi između kojih je placentarna membrana je oko 3,5 mikrometara, zapravo, ne dolazi do direktnog pretakanja krvi između majke i zametka.
Od 12. tjedna trudnoće posteljica je već dobro oblikovana i u punoj funkciji dostavlja hranjive sastojke kao i kisik, te transportira razgradne tvari ploda u majčin krvotok. U ovo vrijeme posteljica preuzima u potpunosti hormonsku funkciju žutog tijela jajnika, što je od presudnog značenja za održavanje trudnoće.
GRAĐA POSTELJICE
Posteljica je pričvršćena na zid maternice. Spužvasta je, obično okruglastog oblika (njezino latinsko ime placenta znači pogača) i u vrijeme termina poroda će težiti oko 500 g. Na njoj razlikujemo dvije površine:
Fetalna površina je glatka, plosnata, bjelkasto plavkaste boje i kroz nju prosijavaju krvne žile koje vode u pupčanu vrpcu putem koje je povezana s djetetom. Prekrivena je i tankom opnom (plodovim ovojima). Ova se opna nastavlja i širi od posteljice oblažući cijelu unutrašnjost maternice stvarajući šupljinu ispunjenu tekućinom u kojoj se nalazi fetus. Opna se zapravo sastoji od dva lista, amniona i koriona, koji su slijepljeni. S glatke strane posteljice polaze krvne žile koje tvore jednu pupčanu arteriju i dvije pupčane vene koje izgrađuju pupčanu vrpcu i preko kojih je fetus u vezi s posteljicom i majkom.
Majčina površina je hrapava, crvenkaste boje, s nje polaze korionske resice i usađuju se duboko u sluznicu maternice. Nepotpuno je podijeljena na više dijelova.
Veličina posteljice mijenja se s napredovanjem trudnoće. U početku trudnoće posteljica je puno veća od ploda, da bi krajem trudnoće dijete težilo šest do osam puta više od svoje posteljice.
Krajem 16. tjedna trudnoće posteljica je promjera oko 7-8 cm, a debljina joj iznosi oko 1 cm. Krajem trudnoće promjer posteljice iznosi od 20 do 25 cm, a debljina tkiva 2-3 cm. U vrijeme poroda posteljica prekriva oko 25-30 % unutarnje površine maternice.
FUNKCIJA POSTELJICE
Glavna funkcija posteljice je da omogući prijelaz hranjivih tvari i kisika iz majčine krvi u krv fetusa, te vraćanje otpadnih tvari i ugljik-dioksida iz krvi fetusa u krv majke. Do razmjene dolazi na sljedeći način:
Od majke prema djetetu:
Majčine krvne žile iz stijenke maternice šire se u sinuse gdje krv dolazi u kontakt s tkivom posteljice. Ono se sastoji od tzv. posteljičnih resica, a svaka od njih u sebi sadrži krvne žile koje sadrže djetetovu krv. Iz majčine krvi bogate kisikom i hranjivim tvarima, oni prelaze u djetetovu krv. Žile se skupljaju u sve veće i veće te napokon ulaze u pupčanu vrpcu i ulaze u dijete.
Kisik koji je otopljen u krvi majke prelazi kroz membrane resica u krv fetusa jednostavno zato što postoji razlika tlakova od majčine krvi prema krvi fetusa. U fetusovoj krvi sintetizira se posebna vrsta hemoglobina tzv. fetalni hemoglobin. On može nositi 20-30% više kisika od majčinog, a da bi fetus dobivao dovoljno kisika on ima i 50% veću količinu hemoglobina. Hranjive tvari koje fetus treba za svoj metabolizam također prelaze u fetalnu krv difuzijom. Za ishranu fetusa služi u prvom redu glukoza, a pred kraj trudnoće fetus često troši više glukoze nego cijelo tijelo majke. Također je zanimljivo da se u krvi fetusa nalazi više aminokiselina, kalcija, fosfata i c-vitamina nego u krvi majke. To znači da bi fetus dobio dovoljno, stanice placente mu još i aktivno prenose važne hranjive tvari.
Od djeteta prema majci:
Krvne žile djeteta također ulaze u pupčanu vrpcu i putem nje dolaze do posteljičnih resica, ali krv djeteta siromašna je kisikom, a bogata ugljik-dioksidom i otpadnim tvarima djetetovog metabolizma (npr. urea, kreatinin, mokraćna kiselina). Na isti način kao što je gore opisano obavlja se razmjena tih otpadnih tvari koje preuzima krv majke, a majka ih izbacuje iz svog organizma preko pluća (ugljik-dioksid), odnosno preko bubrega (ostale otpadne tvari).
Krvne žile posteljice imaju tanku stijenku i obložene su tankim slojem stanica, što sve služi kao brana protiv ulaska štetnih čimbenika u krv djeteta. Ta brana međutim nije savršena tako da neke štetne tvari, primjerice nikotin iz dima cigarete, droga, alkohol, kao i velika većina lijekova, mogu proći i svejedno doći do djeteta.
Preko te brane prolaze i neke vrste majčinih protutijela koja štite dijete od određenih bolesti, sve do šest mjeseci nakon poroda. Posteljična brana sprečava miješanje krvi između majke i djeteta. Krvotok majke i krvotok djeteta potpuno su odvojeni i njihova se krv tijekom trudnoće ne miješa. Do miješanja krvi majke i djeteta može doći za vrijeme pobačaja ili poroda kada je ta brana oštećena (na takav se način Rh negativna majka može senzibilizirati na krv Rh pozitivnog djeteta).
Posteljica je također «imuno» barijera između majke i fetusa te štiti fetus od majčine imunološke reakcije, patološkog procesa koji može dovesti do intrauterinog zastoja rasta ili smrti djeteteta
ENDOKRINA FUNKCIJA POSTELJICE
Posteljica kao poseban endokrini organ (žlijezda s unutarnjim lučenjem) stvara niz hormona koji su potrebni za razvoj i održanje trudnoće: korionski gonadotropin (HCG) i placentni laktogen (HPL), ali i spolne steroidne hormone (estrogene i progesteron) i mineralokortikoide, renin, angiotenzinogen, angiotenzin II, kortikotropin (ACTH), gonadoliberin (GnRH), somatostatin, inhibin, relaksin i niz proteina specifičnih za trudnoću. Svi oni izazivaju promjene u tijelu majke, tako da bi se trudnoća očuvala, a majčino tijelo pripremilo za produkciju mlijeka. Također ti isti hormoni osiguravaju da placenta dobro funkcionira, kako bi beba imala dovoljno hrane i ostala zdrava.
Obično 19.-21. dana ciklusa, tjedan dana nakon oplodnje, kad se zametak ugnježduje u stijenku maternice, tijelu preostaje samo kratak period od tri do četiri dana da zaustavi proces razgradnje folikula i menstruaciju. Već u početku formiranja posteljice, u vrijeme prvog kontakta maternične stijenke i zametka luči se jaki hormon, humani korionski gonadotropin (HCG). Neposredna funkcija HCG-a je održavanje zdravog žutog tijela kao i stvaranje estrogena i progesterona, koji tijekom čitave trudnoće pripremaju trudnicu za adekvatnu opskrbu djeteta i kasnije porod. Takoder HCG je upravo onaj hormon koji se koristi u svim današnjim testovima za utvrđivanje trudnoće.
Estrogeni potiču razvoj maternice i njenih krvnih žila, dok progesteron sprečava stezanja maternice i nastup prijevremenog poroda. Osim toga, estrogeni pripremaju dojke na stvaranje mlijeka. Prije nastupa samog poroda, stvaranje progesterona se smanjuje i omogućuje na taj način početak trudova.
POREMEĆAJI POSTELJICE
Glavni poremećaju koji mogu zahvatiti posteljicu su:
Abrupcija ili prijevremeno odljuštenje posteljice: Ovaj se poremećaj događa kada se posteljica odvaja od stijenke maternice prije nego što je za to došlo vrijeme, odnosno dok je još povezana s djetetom. Očituje se krvarenjem i grčevima, što je u blažim slučajevima dovoljno kontrolirati, a trudnica mora mirovati. U slučaju obilnog gubitka krvi može biti potreban i boravak u bolnici. Ovaj poremećaj može završiti i smrću djeteta jer ono posteljicu treba na pravom mjestu sve dok se ne rodi.
Placenta previa ili predliježeća posteljica: To je poremećaj kada se posteljica razvije u donjem dijelu maternice, tako da prekriva unutarnje ušće kanala vrata maternice (a dijete da bi se rodilo normalnim putem mora kroz taj kanal proći). Može se očitovati oskudnijim krvarenjima, obično od druge polovine trudnoće. Budući da se krajem trudnoće kanal vrata maternice počinje pomalo otvarati, može doći do pucanja tkiva posteljice i obilnijeg krvarenja. Budući da posteljica priječi djetetu izlazak iz maternice porod se dovršava carskim rezom.
Insuficijencija posteljice: O ovom poremećaju govori se kada posteljica ne može obavljati svoju zadaću kako treba, odnosno kada prijenos hranjivih tvari i kisika nije odgovarajući za razvoj djeteta. Budući da hranjivih tvari nema dovoljno, dijete zaostaje u rastu, a nedovoljan donos kisika može uzrokovati i njegovu smrt. Uzroci ovog poremećaja su najčešće nepoznati, a mogu biti vrlo različiti: od bolesti majke, do nenormalnog razvoja posteljice, loše opskrbe posteljice krvlju...
Najčešće pretrage koje imaju za cilj utvrđivanje odgovarajućeg rada posteljice i njezinog položaja unutar maternice su:
ultrazvuk: Ovom se pretragom može sa sigurnošću utvrditi smještaj posteljice u maternici, kao i neke od njezinih promjena koje mogu imati posljedice za dijete.
doppler: To je pretraga na bazi ultrazvuka kojom se utvrđuje kakvoća i količina protoka krvi od majke prema djetetu (posteljici) i od posteljice prema djetetu.
PREGLED POSTELJICE NAKON PORODA
Kaže se da kao što godovi na deblu mogu ispričati priču o stablu, tako posteljica može ispričati priču o trudnoći. Nakon rođenja je njena funkcija završena i obično izađe nekoliko minuta nakon bebe.
Nakon izlaska posteljica se temeljito pregledava. Gleda se njena boja, oblik, veličina, konzistencija, postojanje ugrušaka, krvarenja ili drugih neuobičajenih stvari. Obično je posteljica velika oko 22 cm u promjeru, debela oko 2-2,5 cm i teška oko 500 g. Najvažnije je procijeniti cjelovitost posteljice jer zaostajanje tkiva posteljice u maternici može dovesti do krvarenja i infekcije. Zatim treba pregledati i ovojnice, tj. vodenjak. Gleda se njegova boja, sjajnost i miris. Ako je beba imala neku komplikaciju, kao zastoj u rastu ili infekciju, posteljica može biti poslana u laboratorij na određene analize da bi se saznao uzrok problema.
[img]http://roda.hr/_upload/tekstovi/posteljicapregled.[/img]jpg
Potrebno je pregledati i pupčanu vrpcu koja je vezana za srednji dio posteljice. Obično je duga oko 55-60 cm, promjera 2-2,5 cm. Treba biti procijenjena njena dužina, broj krvnih žila, postojanje ugrušaka i čvorova. Zanimljivo je kako se priroda pobrinula za dužinu pupčane vrpce. Dovoljno je duga da se dijete može odmah nakon poroda podojiti prije nego posteljica izađe, a s tim prvim podojem se izlučuje i hormon oksitocin koji pojačava kontrakcije maternice da bi se posteljica prirodnim putem i što brže porodila bez ikakvih poteškoća. Podvezivanje i presjecanje pupčane vrpce nisu prioritetni postupci nakon porođaja. Djetetu će zapravo koristiti odgađanje ovih radnji jer će krv obogaćena kisikom nastaviti protjecati pupčanom vrpcom još nekoliko minuta nakon porođaja, dajući djetetu dodatni kisik dok uči samostalno disati.
_____________________________
E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......
|
, a čovjek super odradio posao
Odštampaj
