njanja
|
ovo sam dobila na mail, jako mi se svidja pa ako niste vec procitale.....
Vjeruješ u Mamu?
Jedno jutro, nakon dobrog spavanca, probude se blizanci u majčinoj utrobi. Rastežući se i sudarajući se u tijesnoj okolini, počnu se prepirati oko toga postoji li ili ne postoji život nakon rođenja...
- Ma daj? Nemoj me zezati da vjeruješ li u život poslije rođenja?
- Pa, ovaj... Sigurno postoji nešto nakon tog rođenja. Možda smo sada ovdje da se to pripremimo?
- Jesi blesav! Život poslije rođenja? To nema nikakvog smisla. Kako to uopće izgledalo?
- Ne znam... Volio bih da bude puno svjetla! I prostranstva - a ne tako tijesno kao tu. Možda bismo mogli trčati? Bilo bi zabavno i jesti svojim ustima.
- Ti si lud! Nemoguće je hodati i jesti svojim ustima. Da nije tako, onda ne bismo imali pupčanu vrpcu. Ali ju imamo. Kažem ti, rođenje je kraj.
- Ne vjerujem. Sigurno će se dogoditi nešto dobro. Nešto potpuno drugačije od načina na koji sada živimo. Nešto što ne možemo ni zamisliti.
- Ti si stvarno lud. Nitko se živ odande nije vratio! To znači da je rođenje smak svijeta. Osim toga, što je život - ako one ljuljuškanje u toploj, uskoj i mračnoj okolini?
- Ne znam. Možda ćemo izaći van i sresti mamu. A ona će se brinuti za nas. Ljuljati nas, hraniti, maziti...
- Mama?!? Ne mogu vjerovati? Ti vjeruješ u Mamu! Pa dobro, gdje bi po tvome ta Mama bila?
- Ne znam. Možda svuda oko nas? Možda smo samo zahvaljujući njoj živi? Možda bez nje ne bismo mogli ni razmjenjivati misli? Mislim da bez nje ne bismo uopće postojali...
- Ma daj! Jesi kad vidio tu Mamu? Ja nisam. Zato je jasno da ne postoji.
- Da, moguće je da ne postoji. Ali ponekad, kada smo skroz mirni, čujem ju kako pjeva i dodiruje naš svijet. Znaš, mislim da poslije rođenja prava zabava tek počinje...
< Poruku je uredio njanja -- 2.1.2010 15:44:30 >
_____________________________
JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!
"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-
|
Odštampaj
