MaTana
|
cijeli dan pokusavam nesto napisati na ovoj temi, ali jednostavno nemam dovoljno rijeci da bi izrazila svoje osjecaje, sjecam se toga dana prije 18 godina, bili smo u izbjeglistvu na Krku, mama me uporno pokusavala otjerati iz tv sale da negledam tv, sjecam se vukovaraca iz hotela, njihove boli, a i moje jer sve je to moja zemlja.. evo i sada placem jer to su osjecaji i sjecanja koja su drugim danima duboko potisnuta - tako je lakse jer manje boli... a opet u ove posebne dane setam sa nekom tugom u srcu i mislim - ne smijemo zaboraviti, jer ako zaboravimo moglo bi se ponoviti, a to nezelim nikome na ovome svijetu, a posebno ne nasoj dragoj nevinoj djecici... Evo raspisala sam se, ali morala sam to izbaciti iz sebe jer cijeli dan kuha u meni... Jos samo da dodam ponosna sam sto je moja Nikoleta rođena na tako poseban datum kao simbol novoga zivota i sto joj je imendan na Sv Nikolu - dan kada je Dubrovnik bio najžešće napadan, kada je gorio taj meni dragi kamen...
< Poruku je uredio MaTana -- 18.11.2009 23:31:19 >
_____________________________
princeza br.1 - 18.11.2008, princeza br.2 - 16.04.2013
|