/11 /11

Roditeljima koji imaju školsku djecu je korisno dogovoriti u obitelji tzv. ''obiteljske susrete'' na kojima se okuplja cijela obitelj te raspravlja o eventualnim problemima koje treba riješiti. Potrebno je jasno definirati probleme u čijem rješavanju ravnopravno sudjeluju svi članovi. Nakon definiranja problema, svaki član obitelji predloži jedno ili više rješenja bez da komentira tuđe prijedloge. Zatim se procjenjuju dobre i loše strane svakog prijedloga, nakon čega se bira najbolje rješenje. Osnovno je pritom da svi shvate kako problem jednog člana obitelji nije njegov osobni problem, već problem cijele obitelji pa stoga u njegovu rješavanju moraju sudjelovati svi članovi obitelji.

Roditeljima manje djece, predvrtićkog i vrtićkog uzrasta, će biti teško uključiti dijete u opisane obiteljske susrete i rasprave te im se predlaže, kako se njihova djeca ne bi osjetila zanemarena i isključena, provesti ''kvalitetno vrijeme s djetetom''.

To znači da djetetu treba osigurati doba dana u kojem smo posvećeni samo njemu. U to doba dijete mora biti sigurno da će imati jednog ili oba roditelja za igru, pitanja, maženje, odnosno da će imati svu njihovu pažnju samo za sebe. Osiguramo li to djetetu, možemo biti sigurni da ono neće biti prisiljeno privlačiti pažnju na sebe neprikladnim ponašanjima – nemirom, plačem, lupanjem nogama po podu i deranjem.

Pri provođenju vremena s djetetom je važna kvaliteta, a ne količina tog vremena – nije dovoljno da su roditelji samo fizički prisutni! U to doba, roditelji ne gledaju sapunice, ne vode međusobno duge razgovore, ne zakazuju posjete. Kvalitetno vrijeme s djetetom je najbolje uvijek imati u isto doba dana, ali ako je to nemoguće, djetetu treba najaviti promjenu vremena i održati obećanje u zakazano vrijeme. Općenito nije dobro obećavati djeci ono za što nismo sigurni da ćemo održati jer ćemo ih iznevjeriti, a sve to narušava samopouzdanje djeteta.