/11 /11

Kao i kod odraslih, i kod djece su neki stresovi normalan dio svakodnevnog života. Tako i kraj školske godine  može za dijete  podrazumijevati opterećenje, pritisak, uznemirenost, zabrinutost. Svi ti znakovi koje opažamo nam pokazuju da su djeca pod stresom. Bilo da su učenici trećeg, petog ili osmog razreda, djeca brinu zbog ispitivanja, količine gradiva, dobivenih ocjena, reakcija roditelja, te mogu osjećati  uzbuđenje, uznemirenost, tjeskobu i strah intenzivnije nego tijekom cijele godine.
Djeci treba pomoći!

Iako je stres dio odrastanja, o njemu valja voditi računa uvijek, a ne samo sada kad je najizraženiji. Ponekad je blaga uznemirenost, manji stres prije važnog ispita ili neke nove situacije  potreban kako bi iz postojeće situacije dijete došlo do novih spoznaja. Manje intenzivan stres je obično prisutan i u procesu učenja svake nove vještina i sličnim situacijama. Takva blaga uznemirenost koja pokreće dijete može biti iskorištena za dodatno motiviranje i predviđanje novih postignuća.

Međutim, kod svake intenzivnije uznemirenosti, osobito ako su one česte, može doći do problema kod djeteta. Zato dijete treba podršku!

Ako pomognemo djetetu da se učinkovito suočava sa stresom, ono svaki put kad savlada situaciju, uči važne emocionalne vještine i postaje snažnije i spremnije za takve buduće situacije.

Djeci je važna pomoć i obiteljske i školske sredine – najvažnije je da roditelji i obitelj te nastavnici čuju djecu i imaju razumijevanja za to stresno razdoblje u njihovim životima, da im budu na raspolaganju, da razgovaraju s njima, da toleriraju njihove sitne nepodopštine, da im budu podrška i ohrabruju ih, da budu pozitivni te im pomognu u razmišljanju i planiranju, organizaciji obveza, traženju optimalnog rješenja…
Ne quid nimis!

Previše stresa je nezdravo, a djeca nemaju dovoljno psiholoških i tjelesnih sposobnosti za nošenje s kumulativnim pritiskom. Izloženošću prevelikom stresu, pritiscima i radu bez odmora, mogu postati neučinkoviti i doživjeti neuspjeh. Također, izloženost prevelikom i nakupljenom stresu  rizična je za njihovo zdravlje.

Stoga je važno da djeca osobito sada kad se pritisak čini jačim nego inače imaju vremena za opuštanje i budu smirena te da znaju kako je i slobodno vrijeme, vrijeme provedeno s prijateljima i u aktivnostima koje ih vesele i u kojima imaju osjećaj zadovoljstva, postignuća i ponosa, izuzetno važno. Djeci je važno da ih okolina vidi kao djecu, a ne samo kao učenike!!

Obitelj je ta koja najbolje poznaje dijete te mu može pomoći usmjeriti ga na ono što ga inače opušta i pomaže mu u napetim, teškim i stresnim situacijama, kao i pri otkrivanju novih mehanizama i načina suočavanja s kriznim i stresnim razdobljima u životu. Kad dijete traži pomoć u planiranju, važno je da se ne planira za njega nego s njim i da mu pritom dajemo podršku u postavljanju realnih ciljeva i očekivanja. Nerealni ciljevi i prevelika očekivanja pojačavaju stanje stresa kod djeteta.

Iako govorimo o pritiscima na kraju školske godine, sada osobito valja voditi računa o djeci koja su u proteklom razdoblju imala i drugih stresnih i traumatskih događaja u obitelji ili širem okruženju. Oni, zbog ovih otežavajućih okolnosti trebaju i više podrške.

Svako dijete treba podršku. Djeca koja žive u podržavajućoj okolini te razvijaju strategije suočavanja, postaju otpornija na stres.