/11 /11

Neki stresovi normalan su dio svakodnevnog djetetova života. Ako pomognemo djetetu da se efikasno sučeljava sa stresom, ono svaki put kad savlada situaciju, uči važne emocionalne vještine. Previše stresa je nezdravo za dijete jer ono nema psiholoških i tjelesnih sposobnosti poput odraslih za nošenje s kumulativnim pritiskom.

Stresne situacije do 3 godina

Možemo se pitati doživljavaju li tako male bebe uopće stresne situacije. No, činjenica je da čak i tako male bebe mogu osjećati pritisak ako njihove emocionalne ili tjelesne potrebe nisu zadovoljene. Bebe se lako umore, budu prestimulirane, i plakanjem pokazuju kad taj pritisak više ne mogu podnositi. Primarni emocionalni stresor za dijete u toj dobi je razdvajanje od majke. S obzirom na to da nemaju osjećaj za vrijeme, svaka separacija čini im se predugom. Zato je važno održavati predvidivu i stalnu privrženost bebe s majkom (odnosno primarnom figurom privrženosti) u prvim mjesecima života. Ne zaboravite da je stres "zarazan". Kad ste umorni i pod stresom, nastojite biti smireni s vašim djetetom kako i ono ne bi bilo pod stresom. Ako možete provesti samo par mjeseci s bebom prije povratka na posao, nastojite osigurati dadilju koja se može posvetiti bebi barem godinu dana. Mijenjanje dadilje može biti vrlo stresno i za Vas i za dijete. Drugi stresori su snažni zvukovi (usisivač), iznenađenja i okupljanja za praznike, odnosno sve što smanjuje predvidivost i stabilnost djetetove okoline. Stoga je dobro da, npr. usisavate dok beba spava u drugoj sobi i izbjegavate bučne igračke dok dijete ne bude starije. Zaštitite bebu od previše stimulacije kad se obitelj okupi, držite je umjesto da je dajete rođacima, ili je udaljite od slavlja ako je to slavlje preplavljujuće i prestimulirajuće za nju. Umanjujući utjecaj stresa na Vaše dijete, omogućujete Vašoj bebi da svoju intelektualnu i emotivnu energiju koristi za učenje i razvoj umjesto za savladavanje pritisaka. Smireno, zadovoljno i sretno dijete je i kompetentnije dijete. Stresne situacije od 18 mjeseci do 3 godine U ovoj dobi djecu frustriraju granice. Znatiželjna su ("Zašto pada kiša?"), imaju vrlo određen ukus ("Mrzim špinat!") i još su bez kontrole ("Hoću taj autić! Odmah!"). Ovakve situacije su vrlo stresne za dijete i za Vas. Još uvijek teško shvaća što smije, a što ne smije. Kad čuje NE, može demonstrirati stres ispadom bijesa. Uočite njihove stresove i vrijeme kad su najranjiviji (npr. kad je gladno ili umorno). Predvidite njegove reakcije i intervenirajte ako je potrebno. Ponudite mu razne opcije kako biste smanjili pritisak koji osjeća. Postavite granice na način da se ne osjeća poraženim ("Ne možeš jesti kolač prije večere, ali možeš si uzeti kriške jabuke."). Rano postavite sistem granica, prije nego što stres postane nepodnošljiv. Intervenirajte prije njegovog ispada bijesa. ("Vidim da ti je teško prepustiti taj autić bratu. Postavit ću sat pa kad zvoni onda je red na brata.").

Stresne situacije od 3 do 6 godina

U ovoj dobi društvena pravila i njihovo savladavanje mogu biti stresni. Dijete usvaja novu ulogu kao član grupe. Učenje vještina poput čekanja na red, korištenja riječi umjesto ruku, poštivanja tuđih prava nije jednostavno i zahtijeva odgađanje ispunjenja želja. Prihvaćanje pravila grupe nije lako. Kad je pod stresom za očekivati je da će dijete pokazivati tugu ili ljutnju. Biti jedno od dvoje djece u obitelji sasvim je drugačije nego biti jedno od 20-ero djece u razredu. Dopustite mu da ima određeno vrijeme za sebe tokom dana. Ovo vrijeme trebalo bi biti neopterećeno tuđim zahtjevima i potrebama. Čitanje, crtanje, igranje s plastelinom, bojanje ili slušanje muzike može biti vrlo opuštajuće za predškolca koji se cijeli dan mora sa svima slagati. U dobi od 3-4 godine moguće je da će također morati naučiti ulogu starijeg brata/sestre. Suparništvo među braćom je normalno, ali je ipak stresor. Čekanje da mama nahrani bebu, slušanje kako se odrasli dive bebi i ograničenja zbog bebe mogu frustrirati starije dijete. Ovaj osjećaj uskraćenosti za dijete je stresan te se ne trebamo iznenaditi ako starije dijete izjavi :"Bilo bi bolje da smo kupili malog, slatkog psa, a ne ovu zločestu bebu.". Osigurajte određeno vrijeme svaki dan pričajući i igrajući se sa starijim djetetom, dajte mu priliku da kaže kako se osjeća, pokažite mu da ga razumijete, jer ćete na taj način smanjiti njegov stres .

Stresne situacije od 6 do 9 godina

Kad dijete krene u osnovnu školu, izazovi se javljaju svaki dan. Svako dijete je različito, s različitim sposobnostima te ima i različite kapacitete za svladavanje školskog gradiva. Ako definiramo stres kao nagomilavanje napetosti u situacijama koje ne možemo kontrolirati, tad pamćenje tablice množenja, rješavanje matematičkih problema i shvaćanje znanstvenih principa može biti stresno za osnovnoškolca. Ako dijete počne izbjegavati školu, žaliti se na trbuhobolje, glavobolje pred odlazak u školu, to može indicirati da je pod stresom. Kako bi se smanjio stres vezan za školu, posebno za djecu s određenim smetnjama, unaprijed se raspitajte kakve su škole u Vašoj blizini, tako da upišete dijete u odgovarajuću školu, i uz odgovarajućeg učitelja. A ako se problemi pojave već u prvom razredu, ne oklijevajte potražiti pomoć nadajući se da će to prerasti. Odvedite dijete stručnjaku (psihologu, defektologu, pedagogu ili dječjem psihijatru), tako da dijete dobije pomoć čim se problem otkrije. Što duže čekate, dijete će više zaostajati, osjećat će se manje vrijednim te će problemi biti sve izraženiji. Ako je škola stresna za dijete, ponudite mu vanškolske aktivnosti kao prilike za postignuće. Možda ima neotkrivene glazbene, umjetničke, sportske, tehničke ili socijalne vještine. Pokušajte otkriti njegove talente, saznajte što ga zanima, čime bi se želio baviti. Upišite ga na tečaj za kompjutore, nogomet, ples, klizanje, plivanje...To će mu dati osjećaj ponosa i postignuća i smanjiti mu razinu stresa i poteškoća u školi.

Stresne situacije od 9 do 12 godina

U ovoj dobi je najizraženiji stres nastao zbog pritisaka od strane vršnjaka. Puno se priča o utjecaju vršnjaka na djecu u pubertetu, a zahvaljujući između ostalog i boljoj prehrani djeca danas ulaze u pubertet godinu i pol do dvije prije nego ranije generacije. Razvojni zadaci adolescenata, poput postizanja nezavisnosti i autonomije u odnosu na obitelj i zasnivanja novih odnosa, sada su već pred djetetom u dobi od 9 do 12 godina. Stoga su djeca u ranijoj dobi izložena pritiscima od strane vršnjaka. Važno je uočiti znakove stresa u predpubertetskim oscilacijama raspoloženja i povlačenju, ljutnji i otporu. Sve su to znakovi preplavljenosti, odnosno nemogućnosti sučeljavanja sa za njega stresnim situacijama. Prijateljstva su vrlo važna u ovoj dobi, kao i zaokupljenost time tko je popularan, a tko nije (u razredu, u košarkaškom timu, na vjeronauku). Kad postoje problemi s prijateljima ili konflikti koji ostavljaju dijete po strani umjesto u centru pažnje, djeca će se osjećati usamljenima i biti vrlo nesretna. Što je najgore, ne možete puno učiniti, jer je to izvan Vaše kontrole. Postoje neka pravila koja pomažu. Ako dijete npr. priča kako ga nitko u razredu ne voli, ohrabrite ga da pozove jednu prijateljicu ili prijatelja u kino ili na utakmicu. Također ga potaknite da pozove djecu kod sebe na kolače koje ćete im Vi ispeći. Dakle, ako se osjeća neprihvaćenim od strane vršnjaka, otvorite mu/joj neke socijalne mogućnosti. Ako se ne slaže s košarkaškim timom, provjerite bi li se upisalo na klizanje ili karate da upozna novu djecu. Najvažnije od svega, zapamtite da su za dijete bilo koje dobi, napetosti roditelja - naročito konflikti između roditelja - najbolniji izvori stresa. Snažni su, povećavaju se s vremenom i dijete je bespomoćno da išta učini u vezi toga. Ako djetetu pružate smiren i sretan život kod kuće i uz to mu pomažete da se nosi s problemima i stresom, time učite dijete da se ne povlači u sebe, da traži podršku, da proširuje svoj svijet, a ne sužava ga te da vjeruje sebi i drugima - što je sve važno za zdrav socio - emocionalni razvoj djeteta.