/11 /11

Mnogima od nas je slika brižnog partnera i djece s kojima provodimo vrijeme u sreći i ljubavi duboko utkana u pojam ispunjenog, svrhovitog života. Mnogi od nas žele pružiti ljubav, podariti znanja i podijeliti interese s bićem koje će nas voljeti do kraja života. Mnogi ne planiraju imati dijete, no nakon što se rodi, vesele se svakom novom pokretu, grimasi, smiješku.

Postoji bezbroj razloga zbog kojih većina ljudi želi imati djecu, no neki se u ostvarenju te želje suočavaju s poteškoćama ili uopće ne mogu imati djecu. Strah da možda neće imati djecu, čovjeku uzdrmava vjerovanja o sreći, o smislu života i vlastitog postojanja. 

Napukline u vjerovanjima u koja cijeli svoj život nismo sumnjali izazivaju nesigurnost i tugu, a vrlo često su toliko bolne da nam ne ostavljaju mogućnost da se veselimo, posvetimo stvarima u kojima smo prije uživali ili obavljamo poslove koje smo prije željeli raditi. Postupci medicinski potpomognute oplodnje su sami po sebi fizički i psihički bolni, a razočaranje nakon nade da ćemo baš ovaj put ostati trudni je isto toliko intenzivno kao i želja da imamo dijete. Ljudi koji imaju poteškoca u ostvarivanju roditeljstva se u stvari bore protiv stoglavog zmaja. Bore se protiv straha, protiv nemoći, bijesa, osjećaja nepravde, razočaranja, očaja, neostvarenih očekivanja, tuge, frustracije, poteškoća u komunikaciji s partnerom, svađa, međusobnih optuživanja, nerazumijevanja okoline, bezobzirnih i glupih komentara bliskih ljudi, financijskih problema, fizičkih bolova... Ponekad pobijede jednu zmajevu glavu, a ostale nasrnu na njih jednakom silinom. Ali, svaka pobjeda je izraz hrabrosti i odlučnosti da život učine boljim.

Dobro je znati da postoje ljudi na koje se možemo osloniti i koji nam pomažu prebroditi najteže trenutke. Partner, prijatelji, rodbina, neki slučajni prolaznik koji nam uputi lijepu riječ, liječnici, psiholozi, psihoterapeuti... svi oni ili samo netko od njih su uvijek tu kada nam treba. I to nam daje snage da nastavimo živjeti i boriti se za život. Ne samo za život svog buduceg djeteta, nego i za svoj vlastiti koji je dostojan življenja. Život u kojem se ne bojimo pogledati svoju sliku u ogledalu, makar ta slika nije idealna. Život u kojem ćemo se s jednakim žarom suočiti sa srećom i s tugom. Život u kojem ćemo imati ljude s kojima dijelimo dobro i zlo. Život u kojem ćemo stvarati i biti ponosni na ono što smo stvorili. Život u kojem ćemo pomoći onima koji traže pomoć i život u kojem ćemo dobiti pomoć ako nam je potrebna.

Postoji toliko toga što se može napisati o postupcima potpomognute oplodnje i psihičkom stanju onih koji prolaze kroz te postupke. Ne postoji čarobni recept niti najbolji način na koji se treba suočavati s tim, ali postoje razgovori i pitanja koja će nas potaknuti da razmišljamo o tome i da se pokušamo domisliti načinima suočavanja tako da iz dana u dan postajemo jači, mudriji i bolji prema sebi i drugima.


Izvor: www.beta.hr