/11 /11

Plač se može podijeliti u nekoliko kategorija: normalni ili fiziološki plač; prekomjerni (ekscesivni) plač s organskim uzrokom te ekscesivni plač bez poznatog uzroka. Naravno postoje i druge podjele, posebno u kategoriji prekomjernog plača bez poznatog uzroka.

U razlikovanju tzv. normalnog plača od prekomjernog prihvaćeni su opći kriteriji poznati pod nazivom "pravilo tri", po kojem prekomjerni plač traje više od 3 sata dnevno, 3 dana u tjednu i najmanje 3 tjedna u mjesecu. Takav prekomjerni plač se naziva često i "plač prva 3 mjeseca" (eng. "three months colic"). Točnije, prema opće prihvaćenoj Brazeltonovoj studiji smatra se još prihvatljivim da dijete s 15 dana plače do 2 sata dnevno, sa 6 tjedana 3 sata, nakon čega se plač u dobi djeteta od 12 tjedana smanjuje na 1 sat dnevno. Kulturološki faktori utječu na pojavu prekomjernog plača dojenčeta, jer je opažen porast prekomjernog plača dojenčadi u zemljama Zapada, a manje je među crnačkom djecom, što se povezuje sa stilovima života i tehnikama njege djece. Prekomjerni plač je rjeđi među ženskom djecom, drugom i kasnije po redoslijedu poroda rođenom djecom te kod djece na prsima. Činjenica da dojena djeca manje plaču ne povezuje se s kvalitetom mlijeka, već s načinom dojenja, posebno ako se djeca doje prema vlastitom traženju, što povećava i učestalost podoja i kontakata majka-dijete.
Plač se mijenja tijekom razvoja djeteta, a posebno u prvoj godini života. Prvih tjedana plač je signal iskustva djeteta zbog promijenjene homeostaze, kao što je na primjer neugodnost ili glad. Dijete tijekom rasta počinje diferencirati vanjske i unutarnje stimulanse. Tijekom druge polovice prve godine života, sve je intenzivniji proces neurološke maturacije pa sve više plač postaje odraz frustracije i straha. Plač u suštini ima povoljnu i nepovoljnu stranu. Loše strane plača su: gubitak energije kod djeteta, iritiranost roditelja i njegove okoline, a u određenim uvjetima može izazvati i oštećenje mozga jer smanjenjem oksigenacije mozga dolazi do vazodilatacije i porasta cerebralnog krvnog volumena, što povisuje krvni tlak i povećava mogućnost intrakranijskog krvarenja.
• Fiziološki plač podrazumijeva javljanje djeteta na neugodne podražaje kojima je cilj zadovoljenje fizioloških potreba (glad, žeđ) i osiguravanje zaštite (neugoda zbog mokrih ili onečišćenih pelena i slično).
• Plač djeteta zbog poznatih uzroka, prvenstveno organskih. U obzir dolaze razne upale (npr. otitis), anomalije, ukliještene hernije, intestinalne opstrukcije ili intususcepcije. Ostali organski  razlozi plača poznate etiologije su alergija na proteine kravljeg mlijeka i intolerancija na laktozu.
• Kolike prva tri mjeseca života. Sinonimi za ovakav plač su ekscesivni i perzistentni plač, a u domaćoj literaturi pupčane kolike ili abdominalne kolike. Riječ colic potječe od grčke riječi za crijeva. Prema literaturi, od 10-25% dojenčadi do trećeg mjeseca života ima kolike, ovisno o kriterijima za dijagnostiku. U kliničkoj slici dominiraju grčevi u kojima dijete plače grčevito, privlači noge uz trbuh, s crvenilom lica. Napadaji plača se javljaju obično poslijepodne ili navečer u trajanju po nekoliko sati. Etiologija nije sasvim razjašnjena. Obično nisu organske etiologije, iako ih uvijek treba isključiti. Kolike obično počinju dva tjedna nakon poroda i većinom se smiruju do četvrtog mjeseca života. U kliničkoj slici dominiraju paroksizmalni grčevi koji nemaju jasno vidljivog uzroka:
- perzistentni majka - dijete distres sindrom - u anamnezi dominiraju rizični faktori sa strane djeteta, ali i sa strane majke. Roditelji imaju psihosocijalne rizične faktore, mentalnu psihopatologiju te postnatalne roditeljske konflikte.
Dijete ima također niz neurorizičnih faktora;
- temperamentno "teško" dijete - predstavlja svojevrsnu varijantu normalnog razvoja. Kod takvog djeteta se primjećuje loša adaptacija te iznenadne i jake reakcije na sasvim običan stimulans. Plač je u takvim slučajevima povezan s biološkim i konstitucionalnim uzrokom;
- disregulirano dijete - takvo dijete ima poremećaj u mnogim bihevioralnim područjima života (hranjenju, motornoj aktivnosti, iritabilnost) nastao kao posljedica centralne regulatorne disfunkcije. I pored prividno jasnih prije opisanih kliničkih slika, činjenica je da je kod prekomjernog plača dojenčeta katkad teško uvrstiti plač u tipičnu kliničku sliku, provesti dijagnostiku i specifičnu terapiju. Općenito uzevši, postoji više mogućih objašnjenja za nastanak trimenonskih kolika, što  pomaže u terapijskom pristupu.
Dio kolika može se povezati s alergijom na proteine kravljeg mlijeka;
- vrlo rašireno je uvjerenje da je uzrok kolika posljedica povećanja plinova u crijevu, ali i povećanja intestinalne peristaltike. Povećana količina plinova u crijevima više se smatra rezultatom kolika nego uzrokom.
Najveći dio kolika može se ipak pripisati poremećaju odnosa djeteta i okoline, gdje se dominantno mjesto pridaje anksioznim roditeljima. Djeca s kolikama imaju manje uspješnu interakciju s roditeljima nego djeca u kontrolnoj skupini. Isto tako i interakcija između roditelja je češće disfunkcionalna u grupi djece s teškim oblikom kolika.

KARAKTERISTIKE DJEČJEG PLAČA
PUTOKAZ ZA DIJAGNOZU
Pored toga što u praksi postoje karakteristične kategorije plača djeteta koje je moguće generalizirati, kao što je na primjer plač gladi, plač boli... plač djeteta prije svega izražava individualnost djeteta u smislu njegove komunikacije s roditeljima. Osim individualnih osobina plača svakog djeteta, postoje i karakteristični oblici plača vezani uz pojedinu bolest ili stanje djeteta. Slušajući dječji plač dobivaju se korisne poruke za postavljanje dijagnoze, ali su i odraz patnje djeteta.

POSTUPCI PREMA DJETETU S PREKOMJERNIM PLAČEM
Svaka majka reagira na dječji plač i pokušava naći poruku djeteta, a tako isto i zdravstveni djelatnik u kontaktu s djetetom koje plače pokušava otkriti uzrok. U našoj metodologiji dijagnosticiranja, odnosno uobičajenim algoritmima nastoji se prije svega isključiti organski uzrok kolika. Ipak valja imati na umu da su vrlo česti uzroci dojenačkog plača povezani s načinom hranjenja. Prekomjerni plač djeteta na prsima vrlo se često poklapa i s promjenama u izgledu i sastavu majčinog mlijeka. Majčino mlijeko prvog tjedna je kolostralno, a zatim dobiva naziv prijelaznog mlijeka, da bi nakon 3 do 4 tjedna postalo zrelo mlijeko. To mlijeko, pogotovo u početku podoja je plavičastobijele boje i manje gustoće, što mnoge žene nazivaju "prevodenim" ili "preslabim" mlijekom. Kako je to vrijeme i kad se pojavljuju kolike posljedica je da se za njih s nepravom okrivljuje takvo "slabo" mlijeko, a u konačnici dolazi do nepotrebnog uvođenja umjetne prehrane. Promjena mliječne prehrane obično ne dovodi do poboljšanja, nego čak i do pogoršanja radi moguće intolerancije proteina. U slučaju kolika kod djeteta na prsima potrebno je obratiti pažnju na slijedeće:

• provjeriti tehnike hranjenja, posebno prvih dana života djeteta

• nedovoljno ili preobilno naviranje mlijeka.

Dok se nedovoljna produkcija mlijeka najčešće optužuje za plač djeteta, isto tako kad se dijete stavlja prebrzo s jedne dojke na drugu, tada posiše i s jedne i druge dojke samo prvo mlijeko bogato laktozom, koja ubrzava peristaltiku, a masti na kraju podoja je smiruju. Valja reći da i kod majki koje produciraju puno mlijeka dijete također popije samo prvo mlijeko, koje nema dovoljno masti. Kao i kod umjetne prehrane uzrok kolika može biti zbog alergije na proteine kravljeg mlijeka. Na to će posebno uputiti podatak o atopiji u obiteljskoj anamnezi ili drugi znakovi alergije u djeteta, kao što su na primjer kožne promjene. Kako alergije na proteine kravljeg mlijeka ima 1 do 3% u populaciji djece, time se može objasniti samo dio kolika. Prehrana i način života majke, također djeluju na dijete, jer dijete putem majčinog mlijeka dobiva ekscitirajuće supstance kao što je kofein preko kave ili cola napitaka, čajevi s većim sadržajem teina, pušenje. U praksi se često zamjećuje da i neka hrana koju majka uzima za vrijeme dojenje utječe na raspoloženje djeteta. Neka djeca imaju povećanu potrebu da ih se drži i njeguje. Suvremene preporuke o dojenju preporučuju da se dijete stavlja na prsa na traženje čime se ispunjava prehrambeni, ali i emocionalni zahtjev djeteta.

POSTUPCI S DJETETOM KOJE PREKOMJERNO PLAČE
Iako u literaturi postoje kontraverzna mišljenja u vezi uspješnosti neposrednih postupaka s djetetom koje plače, većina predlaže uzimanje djeteta u naručje već na početku plača (unutar 1,5 minute). Eliminacija proteina kravljeg mlijeka s hipoalergenom formulom je efikasna u reduciranju dojenačkih kolika, dok se formule niskom koncentracijom laktoze nisu pokazale učinkovitima. Majčino mlijeko također sadržava ingestirane proteine iz kravljeg mlijeka ukoliko se majka hrani proizvodima kravljeg mlijeka. Zbog toga se preporučuje ženi koja doji dijete s kolikama, da umjesto kravljeg mlijeka konzumira sojino mlijeko ili hipoalergenu formulu. Preporučuje se primijeniti tu eliminaciju mlijeka kroz tjedan dana, a ukoliko se stanje s kolikama popravi tada treba nastaviti s takvom prehranom kroz cijeli rizični period za nastanak kolika. Medikamentozna terapija kolika: sredstva koja se primjenjuju kod dojenačkih kolika su prije svega narodni lijekovi kao što su različiti čajevi posebno od kamilice i komorača. Od lijekova se primjenjuju: antikolinergici, barbiturati, laksativi i antiflatulencije.
Zaključno možemo reći da dijete plačem verbalizira svoju bol te je na nama da je prepoznamo. Međutim, nedostatak plača ne znači i nedostatak boli kod djeteta.

Mamino sunce

Saznajte zašto plače vaša beba!