/11 /11

Ovo je prošlo bezbolno. Upravo sam mu objasnila da mu neću ja roditi djecu, niti jedna od njegove četiri sestre također i da to nema veze s tim što ih on planira imati desetoro, a one su stigle do, eventualnih, dvoje.

Već sam se, u duhu, bila pripremila na neutješno cviljenje, plač i optužujuće poglede i onu njegovu, legendarnu, rečenicu „onda ti više neću biti sin“. Srećom, sjetio se odmah slatke curice s kojom u vrtiću dijeli ormarić i ponosno izjavio da će mu onda ona roditi djecu – ovoliko – pokazao je dvije ruke raširenih prstića i dodao – i još jednu ruku...a ne, to bi bilo previše, dosta su ti dvije. 

Dobro, mi ćemo u vrtiću pjevati „momak bira ženu“ i onda će ona meni biti žena. Dogovoreno! Za malo je sve palo u vodu, jer se gđica Filozof odmah krenula miješati i tumačiti da je to samo igra i da nije za pravo.

Tata i ja smo je ušutkali nadasve pedagoškim postupkom, na što je ona demonstrativno otišla skakati po našem krevetu, a to je, naravno, zabranjeno, barem deklarativno. Spremno joj se pridružio i on, te su se pretvorili u male loptice skočice sve dok Tata nije podigao glas, što nije često, ali je glasno, te samim tim djelotvorno.

Na to je ona, gđica Filozof, uvrijeđeno izjavila – da znaš, kad ja budem imala djecu, onda će oni smjeti skakati po mom krevetu do mile volje! Dijelom suučesnički, a dijelom papagajski, jer ona mu je apsolutni autoritet, izjavio je i on – da, kad budem imao djecu (onih planiranih desetoro), onda ću JA do mile volje skakati po krevetu!

PW^©