Mama, možemo li ostati, samo još minuticu?

/11 /11

Ja sam s tobom kad se probudiš i tražiš doručak, ja sam s tobom kad si umorna nakon igre i želiš se odmoriti, ja sam s tobom kad se okupaš nakon dugog dana prije nego što legneš u krevet.

Kad smo u parku, znam što ću čuti prije nego što kažem da moramo ići. "Mama, možemo li ostati, samo još minuticu?“

Iskreno, to me obično frustrira. Jer moramo ići. Imam obaveza kad dođemo kući. Moramo napraviti večeru. Imamo i mi svoje živote. Ne možemo biti u parku cijeli dan. Kad ne slušaš, ponekad želim vikati. Ili plakati. Ili sjesti i odustati.

Kada pokušavamo izaći iz kuće, uvijek čujem: "Mama, samo da dovršim ovaj crtež, ok? Još minutu?"

PROČITAJTE JOŠ: Što se događa kada roditelji djecu drže pod „staklenim zvonom“?

Kad te zamolim da izađeš iz kade, kako bi ti pročitala priču i otišli na spavanje, sigurna sam što ćeš reći. "Mama, igram se sa svojom sirenom. Još minutu. Molim te?"

Kada ustanem iz tvog kreveta, nakon što legnem s tobom, tako da se smiriš i zaspiš, mogu zamisliti riječi kako ih izgovaraš. Točno znam što će se dogoditi. "Mamice, lezi dole. Još minuticu, ok?"

Trčim kroz svoju listu obaveza, a ponekad moj stres viče na mene glasnije od tvojih zahtjeva. Zato ti ponekad kažem "NE". Ne, ne mogu još minutu. Ni jednu sekundu više. Jer moram napraviti druge stvari - imam toliko stvari koje moram završiti.

Ne mogu više ni minutu.

Ali danas, nakon što pogledam tvoje fotografije i sjetim se svih naših avantura, razmišljajući o budućnosti … Znam točno kako se osjećaš kad mi postavljaš pitanja.

PROČITAJTE JOŠ: 10 smiješnih situacija u kojima su se snašle preumorne majke

Zbog toga sada želim da postavljaš pitanja.

Dakle, tebe, moje veliko dijete koje vidim kako trčkaraš po kući, koje još uvijek osjećam kako spavaš, kako zvučiš kad spavaš na mojim grudima i još se uvijek sjećam trenutka kada si se rodilo … Pitam te, da li možeš ostati sa mnom, pored mene, baš kao što je sada, još minutu, molim te?

Možeš li se priviti pored mene i zaspati u krivini mog kuka gdje samo ti možeš stati, samo još minutu?

Možeš li me gledati sa čuđenjem u tvojim očima, viseći na svakoj mojoj riječi kao da su najvažniji zvukovi koje ćeš ikada čuti, samo još minutu?

Možeš li me nazvati "mama" umjesto "mama" samo još minutu?

Možeš li mi dozvoliti da te držim u naručju, u tihim večernjim satima, i skakati dok pjevaš svoju omiljenu pjesmu, samo još minutu?

Možeš li se još jednu minutu nekontrolirano smijati našim glupim šalama?

Da li možeš pjevati punih pluća, bez zabrinjavanja zvučiš li "dobro" ili ne - još minutu?

Možeš li me zamoliti da plešem s tobom dok se još jednu minutu vrtimo u krugovima? Možeš li ostati ovako malo, ovako širokih očiju, nevino, razigrano - još samo minutu?

PROČITAJTE JOŠ: Percepcija se promijeni kada dobijete dijete, zar ne?

Prije nego što me napustiš prije nego što se tvoj svijet proširi prije nego što shvatiš da ne moram biti pored tebe svake sekunde.

Želim da vidiš svijet i uzmeš sve što ti može ponuditi. Želim da upoznaš ljubav onako kako je ja danas znam. Želim da se sprijateljiš i kreneš u avanture. Želim da osjetiš kako ti duša svijetli kada radiš ono što tvoje srce zna da treba raditi.

Želim sve za tebe. A znam da sve to neće uključivati mene. U redu sam s tim, i shvatit ću to s vremenom.

Ali prije nego što odeš tamo, prije nego što kreneš u ovaj divlji i užurban svijet ... da li bi moglo sjesti sa mnom, ovdje u mom krilu, kao što si radilo više puta ranije, samo još minutu?

Preuzeto: ringeraja.rs