/21 /11

Mozaik knjiga nagrađuje svaku objavljenu ˝Porođajnu priču˝.

 KAKO PRUŽATI LJUBAV KOJA ISCJELJUJE – Vodič za roditelje

Harville Hendrix i Helen LaKelly Hunt

Način na koji odgajamo djecu uvelike govori o tome kako smo i sami bili odgajani. Shvatimo li tijekom interakcija s djetetom da nalikujemo na vlastitog oca ili majku, spomenuta spoznaja može nas potpuno obeshrabriti ili nam poslužiti kao motiv za preispitivanje neriješenih problema koje vučemo još od djetinjstva. Ova knjiga nudi jedinstvenu mogućnost za osobnu preobrazbu zahvaljujući kojoj ćete uspostaviti svjesnu i zdraviju vezu s djecom. 

Posjetite i saznajte što sve Mozaik kniga nudi, na njihovoj službenoj Facebook stranici.

_______________________________________________________________________________________________________________

5.5.2011. obavila sam ctg te kako otkucaji nisu bili najpravilniji doktorica me naručila za sutradan kako bi mogla pratiti što se događa jer mi je termin bio tek  15.5.

6.5.2011. ujutro sam počela osjećati lagano bockanje u donjem djelu trbuha. Kako mi je ovo bio prvi porod nisam bila sigurna da li je to od nekog značenja, pa sam za svaki slučaj nazvala muža da ga obavijestim o bockanjima u pravilnim razmacima.

Naravno, rekao mi je da sam prenapeta i da ima još 10 dana do termina i neka legnem i odmaram jer to nije to, on kao iskusan u tome pa zna.  A ionako trebamo danas kod doktorice pa će mi i ona to potvrditi.

Nakon 10-ak minuta ponovno sam ga nazvala i kažem kako se bockanje ponavlja svakih  7-8 minuta! Ponovno me uvjeravajući kako to nije to, na nekoliko načina mi je pokušao odvratiti pozornost i zatim rekao da će uskoro doći doma.

Čekajući ga osjećala sam da  bockanje ne staje i postaje sve jače!

Kako se  bol pojačavala nisam imala mira i nazvala sam susjedu da je pitam kako se ona osjećala kad su je trudovi hvatali i kaže ona meni : „Ma to ti mora biti jako, baš ono da te boli za poludit, ma nije tebi to još!“

Sad sam već ozbiljno pomislila da umišljam, ali sam za svaki slučaj nazvala MAMU !

Mama kao iskusna rodiljaodmah je  nazvala doktora i javila da .

Sestra me dočekala i prikopčala me na ctg te su me odmah poslali za Zadar u kolima hitne iako sam ih uvjeravala da ću izdržati do Zadra i da mogu ići sa svojim autom.

Nakon bezuspješnog uvjeravanja, krenuli smo za Zadar, vožnja u hitnoj kao na vlakiću u lunaparku.

U rodilište sam stigla oko 14.00 sati. Sve je teklo normalnim putem i stvarno sam osjećala kako će to sve brzo završiti, ali doktor nije mislio tako. Poslao mi je muža kući (nije znao da smo mi sa Paga) i rekao kako to neće tako brzo, neka se on slobodno doma odmara pa neka dođe kasnije.

Naravno, muž nije mogao otići kući, pa je  nestrpljivo šetao oko bolnice i čitao moje poruke koje su stizale svakih par minuta.

Oko 17h sati više nije bilo čekanja. Pripremili su me za rađaonu, brzinski sam mužu poslala poruku da dođe  jer počinje.

Mališa je izašao u 18.25! Prirodan porod.

Držati vlastito dijete u naručju je osjećaj koji ne mogu opisati, prošli su mi milijuni misli kroz glavu, sreća, ponos, briga… Danas ima 15 mjeseci koji su proletjeli u trenu. Porođajne boli ne mogu se više ni prisjetiti, a moj mališa zadovoljno se smješka iz dana u dan i uveseljava nas svojim pothvatima.