|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoje ćemo osobno računalo namjestiti cookie, koji će nam omogućiti, da te tijekom natjecanja (15. - 19. 09. 2014.) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korištenje portala, bez prikazivanja Ringerajinih ikona i ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Na žalost, odustajanjem gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?

Hodalica - da ili ne?

Autor: prof.dr. Milena Stojčević – Polovina | 24.5.2013
image

Svako dijete ima svoj tempo razvoja, jedno se razvija malo brže, a drugo polaganije. Potpomažući prirodnom tijeku razvoja ne smijemo dovoditi dijete u situaciju za koju razvojno nije spremno. Poštivanje ove spoznaje isključuje primjenu hodalice.

Roditelji bi svakako trebali znati da postoji vrijeme kada dijete treba nešto znati i moći učiniti, a važno je i kako to radi. Ta ključna razdoblja u motornom razvoju bebe su zapravo kritični periodi razvoja, a nazivamo ih i miljokazima razvoja. Potrebno je poznavati razvojne faze djeteta kako bi ih se moglo očekivati, radovati se njihovom dolasku, odnosno prepoznati eventualna kašnjenja u razvoju ili znakove odstupanja od normalnog razvoja.

U normalnom motornom razvoju dijete se počinje okretati preko boka u šestom mjesecu, a dovedeno u sjedeći stav sa šest mjeseci može ga zadržati kraće vrijeme s ispruženim rukama. Samostalno treba moći zauzeti sjedeći stav sa sedam mjeseci. Beba u četveronožni stav kreće između osam i deset mjeseci, a potom i u istraživanje svijeta puzanjem. Kako se sve više budi djetetov interes, ono nastoji sve više vidjeti oko sebe i počinje se uz pridržavanje podizati u klečeći stav, a potom i bez pridržavanja. U idealnom motornom razvoju to se zbiva s deset mjeseci života. Iza toga slijedi iskorak, pa podizanje u stojeći stav uz pridržavanje. Počinje i hodati uz pridržavanje i to najprije postranično, npr. duž ograde svog vrtića ili uz namještaj mjenjanjem prvo položaja svojih ruku, a potom nogu. Nakon stajanja i hoda uz pridržavanje slijedi samostalno stajanje i samostalan hod. Djeca obično prohodaju oko svog prvog rođendana, neka prije, neka kasnije i to u dobi od 10 – 14 mjeseci života.
Koraci razvoja slijede jedan za drugim u nizu. Prethodni mora biti dobro usvojen ne samo obzirom na vrijeme, već i na način usvajanja kao i kvalitetu održavanja određenog stava i položaja. Ako to sve nije optimalno ispunjeno, a bebu se „požuruje“ javlja se problem nezrelog usvajanja viših faza bez postignute sigurnosti u prethodnim.Tu se sada postavlja pitanje primjene hodalice.

Zdravo dijete ima svoj tijek razvoja. Jedna faza razvoja se gradi na dobro usvojenoj prethodnoj. To je poput stepenica, ako se želite popeti, najbolje je ići jednu po jednu. No, možete i preskakati, ali tad postoji veći rizik pada nego ako idete po redu. Međutim kako god išli, stepenice moraju postojati, i to u nizu da biste se mogli njima služiti. Isti tako da bi dijete hodalo, dobro hodalo, moraju sve prethodne razvojne faze, sve stepenice u nizu biti uredno stečene (složene). To su neke osnovne spoznaje koje moraju biti i poznate i jasne.
Hodalice za bebe su u nas popularne. Zašto hodalice? Zato da beba „uči“ hodati ili da je se negdje stavi „gdje je ne treba držati, a može se kretati“. Roditelji često pitaju za primjenu hodalice. Nisu rijetke situacije da bebu stavljaju u hodalicu, a da ona još ne može niti samostalno stajati ili čak sjediti.

Je li hodalica zapravo potrebna?

Prirodi treba samo pomoći, a kada je bebin razvoj u pitanju to se može vrlo uspješno činiti primjenom vježbi za stimulaciju razvoja, nježnom masažom bebe, svrsishodnim bavljenjem. Tako na primjer treba bebi:

- stavljati otvorene ručice na bocu, u početku joj pridržavati bocu, a poslije će ona i sama držati bocu stimulirana spoznajom ruka-boca-njam, nešto fino
- davati igračke u obje ručice zajedno i u svaku posebnu, premještati ih iz šakice u šakicu, lupkati, tuckati po igrački, zveckati s njom, aktivno se igrati s bebom ma kako ona malena bila
- privoditi ručice jednu drugoj, isto tako i licu, mazeći je vlastitim šakicama – „draga beba“
- pljeskati ručicama
- staviti maramu bebi na lice i igrati se skrivača
- ponavljati ono što ona „kaže“ i tako je ohrabrivati u njenom glasovnom javljanju
- klicati „bravo“ za nešto što je lijepo učinila – bodriti je. Beba se s deset mjeseci veseli odobravan ju svojih radnji. Raduje je priznanje. Rado ponavlja stvari zbog kojih je bila pohvaljena, pa kada iste učini i sama sebi počinje tepati „bravo, bravo“
- činiti puno toga, jednostavno se baviti bebom i poticati je da radi ono što može spretnije i bolje i pustiti je da učini ono za što je „zrela“

Čemu onda hodalica? Je li zaista potrebna?

Izgleda da i nije, jer ako nije dobro za bebu dovoditi je u situaciju da radi ono što još zapravo ne može sama činiti, stavljanjem u hodalicu dovodimo je upravo u takvu situaciju.

Koje su moguće štetne posljedice primjene hodalice?


Nabrojit ćemo neke:
- akoje hodalice bebi previsoka, beba se neće oslanjati na cijela stopala, već na nožne prstiće i na nepuna stopala
- u hodalici će početi „hodati“ odmah prema naprijed, a prirodni tijek razvoja hoda je prvo hod u stranu pa potom naprijed i u to jednostavno „ne treba dirati“ jer je u našoj shemi razvoja to tako „ucrtano“
- hodalice su na kotačićima, dijete u hodalici „leti“ amo-tamo te je to neka vrsta pokretanja na mahove, a ono motorički nije za to sposobno i zbog toga razvija kompenzacijske mehanizme čija shema ovisi o djetetovom razvojnom nivou, tj. njegovim stvarnim motoričkim sposobnostima. U svakom slučaju, kompenzacijski mehanizmi su jedna nadogradnja motornog razvoja koja narušava normalni, idealni tijek razvoja djeteta
- povećana je mogućnost pojave nespretnosti jer je manje ili više narušen razvoj obrambenih reakcija
- u slučaju da dijete ima smetnje u razvoju, posebno cerebralne poremetnje kretanja, tada ga se nikao ne smije „na svoju ruku“ stavljati u hodalicu, jer se time pospješuje razvoj patološke nadgradnje osnovnog oboljenja. To je razvoj pogrešnih kompenzacijskih mehanizama koji su zapravo nenormalni obrasci položaja i pokreta što znatno otežava cijelu situaciju, a mogu biti teži od osnovnog oboljenja.

Dakle pustimo zdravu bebu da se razvija prirodnim tijekom uz nježnu stimulaciju istog primjerenim bavljenjem djetetom. Ukoliko beba ima problema u razvoju, nužno je primijeniti odgovarajuće liječenje. Što se motorike tiče, savjetom i uputom pomoći će vam specijalist za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. To nije teško, a vašoj će bebi puno značiti.

Zapamtite:
- razvoj djeteta može se unaprijediti: stimulativnom medicinskom gimnastikom, nježnom masažom te intenzivnim bavljenjem djetetom primjereno razvojnom noviu djeteta
- ukoliko dijete ima smetnje u razvoju, treba ga liječiti i baviti se njime prema uputi stručnjaka

- potpomažući prirodnom tijeku razvoja ne smijemo dovoditi dijete u situaciju za koju razvojno nije spremno. Poštivanje ove spoznaje isključuje primjenu hodalice.
 

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:



Anketa

državna matura
keksić

mislite da je malo preskupo dati preko 1000kuna za ispite koje nema šanse proći jer su užas teški?

proći ću sve ispite (58%)

teško da ću proč (0%)

preskupo je (12%)

ići ću i plaćati dok sve ne položim (12%)

nešto drugo, komentar (17%)


Broj svih glasova: 48

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!