/11 /11

22. svibnja 2014. godine u 16 sati u prostorijama Mjesne samouprave Knežija, Albaharijeva 2, održan je okrugli stol na temu: „Dječja igrališta na području Trešnjevke i Zagreba“ u sklopu projekta „Poticajna obitelj“ koji su financirali Grad Zagreb i Ministarstvo socijalne politike i mladih. Organizator okruglog stola je Centar za edukaciju i savjetovanje „Sunce“.

Na okruglom stolu sudjelovalo je ukupno 19 stručnjaka iz različitih područja od čega pet vijednika gradskih četvrti u gradu Zagrebu (ili predstavnici vijeda), stručnjaci iz Gradskog ureda za prostorno uređenje – Odsjek za zelene površine, predstavnici iz Zagrebačkog Holdinga – Zrinjevac, ravnatelj Obrazovnog centra za prevenciju nesreda i predsjednica Centra za kvalitetu i sigurnost, dvije krajobrazne arhitektice – predstavnica iz ULUPUH-a, odnosno Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i predstavnica Udruge „Vilenice“ te različiti stručnjaci koji se bave djecom, psiholozi, socijalni radnici i kineziolozi.

Cilj okruglog stola je bio okupiti multidisciplinaran tim stručnjaka koji su spremni pridonijeti zajedničkim radom, sugestijama, svojim znanjem i iskustvom planu razvoja dječjih igrališta na području grada Zagreba i šire. 

Zaključci radne skupine s okruglog stola su:

• Sva dječja igrališta i igraonice trebale bi udovoljavati sigurnosnim zahtjevima usvojenih engleskih normi HRN EN 1176, koje nisu prilagođene uvjetima u Hrvatskoj, iz čega se javlja potreba za izradom prilagođene hrvatske zakonske regulative za sigurnosne uvjete na dječjim igralištima. 
• Nastavno na to, treba se definirati tijelo, odbor ili centar koji de provoditi zakonsku regulativu na razini RH i jasno definirati tko je odgovoran za edukaciju vlasnika igrališta o održavanju igrališta i osiguravanju maksimalne sigurnosti za djecu, da ne bi došlo do sukoba nadležnosti. Tko de modi provoditi testiranja igrališta po hrvatskoj zakonskoj regulativi i normama i koliko često, koji su postupci sanacije neispravnih sprava/igrala posebice u slučaju nedostatka financijskih sredstava (što je posebno upitno kod školskih i vrtidkih igrališta). 
• Definirati razine odgovornosti za svaku osobu uključenu u sustav postavljanja i održavanja sprava/igrala. 
• Potreba za definiranjem koji proizvođači sprava/igrala za dječja igrališta zadovoljavaju standarde, a koji ne.
• Nedostatak dječjih igrališta uklopljenih u prirodni okoliš i nedostatak sprava od prirodnih i recikliranih materijala (npr. guma).
• Nedostatak vođenja i pradenja evidencije ozljeda djece na dječjim igralištima, kao i o uzrocima ozljeda.
• Uniformnost dječjih igrališta u gradu i sprave male igrive vrijednosti kojom ne potičemo i ne razvijamo dovoljno psihomotorne sposobnosti djece (nemotivirajude sprave, nedostatak kreativnog oblikovanja sprava, nedostatak natkrivenih prostora za igru vani za kišni i ljetni period, nedostatak avanturističko-istraživačkog tipa igrališta, rjeđe korištenje prirodne podloge na igralištima...).
• Nedostatak igrališta i sprava za tinejdžere i adolescente (kao prevencija ovisnosti, pretilosti te osiguravanje prostora za provođenje kvalitetnog vremena).
• Postavljanje sprava velike čvrstode koje mogu izdržati težinu odrasle osobe.
• Nedostatak sprava za djecu s invaliditetom i djecu s teškodama u razvoju.
• Nedostatak gradskih zemljišta u pojedinim kvartovima namijenjenih dječjim igralištima.
• Veda važnost dječjih igrališta i zelenih površina u gradskom urbanističkom planu te negativna praksa prenamjene zelenih površina i travnjaka u građevinske površine.

Važnost ovog okruglog stola je ukazivanje na potrebu za multidisciplinarnim pristupom projektiranju, izgradnji i održavanju dječjih igrališta koji su nužni za podizanje i održavanje kvalitete dječjih igrališta u urbanim zonama. Posebno bismo istaknuli potrebu za kvalitetnijom komunikacijom među stručnjacima koji su uključeni u sve faze nastanka i održavanja dječjih igrališta, i njihovom povezanošdu te održavanje komunikacijske mreže među njima, što je bila jedna od namjera ovog okruglog stola.