acer
|
bok drage forumašice... evo još jedna nova na ovom forumu... podijelila bih svoju priču sa vama jednostavno da mi bude lakše. mi smo u braku već šest godina i brak nam je skoro savršen osim jednog malog detalja... dijete, naravno! ja sam odmah obavila one osnovne pretrage i sve je u savršenom redu, četiri godine se baš trudim(o)... ovako sam napisala "trudim(o)" jer sam jedva nagovorila supruga da on obavi spermogram prije skoro dvije godine i nije bilo u redu... to smo obavili u zg i doktor nam je poslao nalaz kući gdje je pisalo što dalje mora obaviti... tu je stalo... on to ne može, nije mu lako, kako će, treba uzimati godišnji... ja jednostavno neznam kako i na koji način više da ga molim, da pričam, da ne pričam, da plačem... nije mi jasno da tako čovjek može biti osjetljiv na tu temu, da je jedini ali ima toliko muškaraca koji imaju i većih problema pa ih nije sram... oko mene su same trudnice ili ja samo njih vidim, svi me ispituju kad ćemo mi.. neznam ali jako sam tužna i neznam više što da radim. pomirila bi se sa tim da nemamo djece ali samo ako smo sve pokušali, bazirala bih se na druge stvari u životu i bila bi smirena ali ovako, duša me boli od pomisli da vrijeme leti a mi nismo sve pokušali da dobijemo bebu...... jako sebično...neznam ..... :( :( :(
|