emab
|
prošla sam kroz sličnu borbu za svoga anđeleka....znam koliko je teško...brojala sam grame...ali samu ta dva mjeseca Boga uvijek molila da samo da da se ona ne pati, i ako joj svaki dan znači bol i patnju da je radije uzme sebi...da gore mali anđelek uživa jer jedinao je takvu želim zamisliti...teško je ovo čovjeku priznati, jer i ja sam bila sebična kao i svaki drugi roditelj i htjela sam je imati uz sebe, ali sam je i dovoljno voljela da sam bila svjesna da su putevi Gospodnji drugačiji od onoga što mi sebi zacrtamo da hoćemo...i da sve što se događa je s razlogom....moj mala curica se rodila sa 683 grama i u prvo vrijeme je dosta napredovala, šanse su bile i preko 5o%, ali pred sam kraj, svaki sat joj je bio pretežak, o danima da i ne govorim....
Zato malom Luki šaljem vibrice i puno  , ali isto tako želim mu da ne prođe ni dana, ni sata da se pati, da tako malen osjeti toliku bol....
_____________________________
"Bože daj mi ono što mi treba, a ne ono što želim."
Mali anđelek 10.03.2007.
"mamin sin" M 20.04.2009.
naša curka-bracina seka se rodila 06.04.2011.
|
Odštampaj
