/11 /11

Pojam REFLUKS označava obratni ili pogrešni protok (lat. značenje je ponovni tijek) sadržaja želuca, crijeva ili genitourinarnog sustava, odn. POVRATAK SADRŽAJA NA POČETNO MJESTO, nakon što je već izlučen prema izlazu.

Ovdje nas zanima refluks u mokraćnim putevima, a znači povratak mokraće iz mokraćnog mjehura NATRAG prema bubrezima.

Govorimo i PRIMARNOM REFLUKSU, koji postoji kao prirođena anomalija mokraćnih puteva-od rođenja. To znači: mokraća koja se izlučuje iz bubrega putem mokraćovoda u mokraćni mjehur, spontano (pasivno) ili kod stiskanja mjehura (aktivno) u aktu mokrenja-vraća se natrag u mokraćovode ili dapače u bubreg.

Prema količini te mokraće i povećanja zahvaćenih dijelova mokraćnog sustava te reflukse dijelimo u više stupnjeva, koji omogućuju opću klasifikaciju i liječenje.

Kasniji ili SEKUNDARNI refluks najčešće nastaje zbog poremećaja mjehura i mokraćne cijevi (uretra) kod starije djece, kad je već trebala biti uspostavljena kontrola mokrenja (oko ili nakon 4. godine života).

Posljedica svakog refluksa je nepotpuno pražnjenje mokraćnog mjehura, pa uvijek mala količina mokraće zaostane u mjehuru, zbog čega nastaju česte upale sluznice mokraćnih puteva. Kod djece je to gotovo uvijek sluznica cijelog sustava, pa to zahtijeva što raniju dijagnozu i liječenje.

Skoro uvijek nastaje povišenje temperature, promjena količine i mirisa mokraće, bolovi pri mokrenju, no i ne mora biti posebnih simptoma, posebno kod male djece, koja ne znaju izraziti tegobe, već su smetnje općenite:nemir, cendranje, plakanje, loš apetit ili dapače odbijanje hrane, nejasni bolovi, nenapredovanje na težini i sl.

Stoga je u pedijatriji pravilo da se kod svake nejasne temperature malog djeteta-a posebno novorođenčeta i dojenčeta – MORA PREGLEDATI MOKRAĆA. Ako se utvrdi upala, istovremeno se mikrobiološkom pretragom traži uzročnik i odmah se započinje liječenje. Danas srećom raspolažemo brojnim antibioticima koji djeluju na uzročnike upala mokraćnih puteva.

Uz to se odmah provodi i ultrazvučna ili rentgenološka pretraga u cilju otkrivanja ili isključivanja refluksa-kao najčešćeg razloga upale. Ako se isti utvrdi,onda se prema stupnju refluksa (I-V) provodi liječenje. Kod blažih stupnjeva je to "konzervativno"- lijekovima za sprečavanje upale, dok kod viših stupnjeva uz to je često potrebno i aktivno-kirurško liječenje.

U svakom slučaju mora se sprječavati ponovna upala (jer svaka upala oštećuje mokraćni sustav), a to se postiže davanjem malih doza lijekova protiv upale, u principu 1x dnevno,obično pred spavanje (noću se mokraća sporije izlučuje, pa lijek duže djeluje). Potrebna je i stalna (najčešće jednom mjesečno) kontrola mokraće i mikrobiološka obrada (urinokultura), zatim u svakom povišenju temperature, pri bolovima u trbuhu i kod mokrenja i slično.

Refluks se može dijagnosticirati putem rentgena (MCUG) ili ultrazvuka (uzv cistografija). Ultrazvučna cistografija radi se u našoj Poliklinici i ima prednost, jer se ne zrači spolne organe.

Te uzv ili rtg kontrole obavljaju se jednom godišnje sve dok refluks razvojem i rastom mokraćnog sustava ne nestane. U protivnom se provodi kirurško liječenje (Delux).

SEKUNDARNI refluks je obično uvjetovan poremećajim izlaznog dijela mokraćnog mjehura ili uretre, zbog čega nastaje ENUREZA – nevoljno oticanje mokraće i vlaženje rublja, nakon dobi kad je već trebala biti uspostavljena kontrola mokrenja. takva stanje se dijagnosticiraju posebnim pretragama, kao što je uroflow i urodinamika i liječe se odgovarajućim lijekovim i posebnim vježbama, što se sve provodi i u našoj Poliklinici.

Postoji i vrlo značajno stanje, gdje je takođ u osnovi refluks, a to je GASTROEZOFAGEALNI REFLUKS, što je područje struke, koja se zove gastroenterologija.