/11 /11

Olovo

je teški metal koji se prirodno nalazi u zemlji, no mi ga u tijelo unosimo u prevelikoj količini zbog olovnih cijevi.
Olovo se u prošlosti koristilo za izazivanje pobačaja i pokazalo se da teško trovanje olovom može izazvati neplodnost i spontani pobačaj.
Moguće je da većina nas nikad neće bit izložena tako visokoj razini olova da bismo se otrovali i imali navedene probleme.
Medutim, pokazalo se kako je dovoljno da žena živi u području onečišćenom olovom da bi bila izložena većoj opasnosti od spontanog pobačaja.
Prema istraživanju provedenom 1991., od svih toksičnih metala, živa je najveća prijetnja muškoj plodnosti. Dokazano je da može smanjiti broj spermija, povećati broj spermija abnormalnih oblika i učiniti spermije sporijima.
(ne zaboravite crne plombe te olovo u njima)

Živa

je teški metal koji danas u mnogim dijelovima svijeta onečišćuje zrak, tlo i vodu.
Štetni sastojci oslobađaju se sagorijevanjem fosilnih goriva, a opasnost od onečišćenja prijeti i zbog povećane upotrebe žive u industriji i poljoprivredi.
Tragovi tog metala mogu se naći u pesticidima, crnim zubnim plombama i velikoj ribi (posebice u tuni).
Izreka "lud kao šeširdžija" nastala je zbog toga sto su šeširdžije vrh svog šešira polirali živom pa su se mnogi njome i otrovali.
Otrkilo se da su zubarske tehničarke, koje su zbog rada s amalgamskim plombama izložene živi, manje plodne od žena koje ne dolaze u dodir s tim metalom. Tvrdi se da je i kod zubarica veća stopa spontanih pobačaja.
...znanstvenici su otkrili vezu (Hong Kong, neko vrijeme jelo se puno velikih riba i školjkaša) izmedu razine žive u stidnim dlakama i plodnosti muskarca.
Višegodisnje konzumiranje ribe onečišćene živom, rezultiralo je zaustavljenim razvojem spermija.

Kadmij
 
1. Svojstva i izvori kadmija

Kadmij (Cd) je metal, relativno je rijedak, mekan je i može se rezati nožem, plavo-srebrnkaste
je boje, da se kovati. Stabilan je u zraku pri sobnim temperaturama. Otapa se u kiselinama i to
mnogo lakše u oksidirajučim, a ne otapa se u lužinama.
Otkrio ga je u Njemačkoj 1817. godine Friedrich Strohmeyer.
Najčešće se nalazi u spojevima sa kisikom ili sumporom ili kao nečistoća u cinku i izolira se pri  proizvodnji cinka. Čest je u baterijama, oko tri četvrtine, a ostatak u pigmentima ( žuti,
narančasti, crveni ), prevlakama, oplatama i stabilizatorima plastike.
Hrana je također izvor kadmija. Biljke sadrže male ili umjerene količine kadmija, koje se apsorbiraju iz zemlje, a prerađena riža, brašno ili šećer imaju veće količine kadmija od neprerađenih. Kava i čaj mogu sadržavati visoke količine kadmija, kao i jastozi, kamenice i druge školjke. Visoke količine mogu se naći i u jetri i bubrezima odraslih životinja. Cigarete su  također značajan izvor ovog elementa. Iako inače sadrže manje količine nego hrana, pluća absorbiraju kadmij mnogo bolje nego želudac. Kutija cigareta sadrži 20 mcg kadmija, oko 30% toga se apsorbira u plućima a ostatak odlazi u atmosferu. Isto vrijedi i za marihuanu.
Također su ljudi koji žive u industrijskim zonama, gdje se radi sa kadmijem, izloženi trovanju putem zraka, vode, hrane.
 
2. Unošenje u organizam, otrovnost

Ljudi tijekom dana uzmu gutanjem i inhalacijom oko 20 do 40 µg kadmija, ali samo 5-10% toga se apsorbira. Nakon apsorpcije kadmij se prenosi krvlju vezan na albumin. Razina kadmija u ljudskom tijelu povećava se s godinama, do 50-tih, a zatim opada. Kadmij nije prisutan kod novorođenčadi i ne prolazi kroz posteljicu, pa je fetus siguran od trovanja.
Smrtonosna doza kadmija primljena gutanjem je oko 350 - 8900 mg.
Kadmij nema nikakve svrhe u ljudskom tijelu. Sam element i njegovi spojevi otrovni su čak i pri niskim koncentracijama i akumuliraju se u organizmu i ekosistemu. Jedan od razloga njegove otrovnosti je taj što se miješa u djelovanje enzima koji sadrže cink. Cink je važan element u biološkom sistemu, ali kadmij, iako dosta kemijski sličan cinku, očigledno ne odgovara kao zamjena.

Udisanje kadmijeve prašine brzo dovodi do infekcije dišnih putova i problema s bubrezima, koji mogu završiti otkazivanjem bubrega i smrću. Gutanje i najmanje količine kadmija uzrokuje trenutno trovanje i oštećenje jetre i bubrega. Oštećenje bubrega kadmijem je
nepovratno i ne liječi se s vremenom.
Komponente koje sadrže kadmij također su kancerogene i mogu izazvati razne vrste raka.
Pacijenti osim od oštečenja bubrega pate i od osteoporoze, osteomalacije (omekšanja kostiju) i oštečenja testisa, te gubitka spermatozoida. Izaziva bol u zglobovima i leđima i povećava rizik od fraktura. Kod kroničnih trovanja sama težina uzrokuje frakture.
Neki pacijenti izgube i osjet njuha.
Uzrokuje neplodnost, oštečuje živćani sustav, imunološki sustav i stvara psihičke poremećaje.

Akutno izlaganje kadmijevim parama može izazvati simptome slične gripi, vrućicu i bol u mišičima. Simptomi se mogu javiti nakon tjedan dana od izlaganja. Simptomi upale javljaju se nakon par sati i izazivaju kašalj, suhoću i nadraženost nosa i grla, glavobolju, vrtoglavicu, slabost i bol u prsima.Kronično trovanje kadmijem naziva se ouch-ouch (jap. itai-itai) bolest. To je bilo prvo trovanje kadmijem u svijetu, u Japanu 1950. godine. Ime bolesti dolazi od bolnih uzvika zbog boli u zglobovima i kralježnici.
Da bi spriječili daljnju apsorpciju kadmija u organizmu preporućuje se uzimanje cinka, kalcija, selena, željeza, bakra i vitamina C.
Najbolja zaštita je izbjegavanje kontakata s kadmijem, ne pušenje i izbjegavanje dima cigarete, izbjegavanje prerađene hrane, kave, čaja i meke vode. Također se sprječava uzimanjem dovoljne količine cinka putem žitarica mahunarki i oraha.

Količina kadmija kod čovjeka:
 
KRV /mg/dm: 0,0052
KOSTI/ppm: 1,8
JETRA/ppm: 2-22
MIŠIĆI/ppm: 0,14-3,2
DNEVNI UNOS: 0,007-3mg
UKUPNA MASA U PROSJEČNOM (70 kg) TEŠKOM TIJELU :50mg


Objavljeno uz dozvolu Udruge Beta;