/11 /11

Pokušaji da se komunicira putem gesta, zvukova i konačno riječi neki su od istaknutih miljokaza za prve dvije godine djetetova života. Nakon rođenja, novorođenče stvara sitne zvukove nalik životinjskim. To napreduje do gugukanja, ćurlikanja, cmoktanja i pucketanja jezikom. Zatim beba počinje općiti i uzvraćati osmjesima, grgljanjem i skvičanjem; praviti snažne napore da tepa samoglasnike i suglasnike; da oblikuje slogove i njihove lance; da oponaša riječi; da razumije značenja riječi i njihova sprezanja; da izgovori pojedine riječi, polurečenice i, konačno, kratke rečenice. Taj slijed je toliko nepogrešiv i posvudašnji da zapaženi lingvist Noam Chomsky smatra usvajanje jezika automatskim ljudskim nastojanjem. "Učenje jezika nije nešto što dijete stvarno čini", piše on u svom radu iz 1988. godine Language and Problems of Knowledge. "To je nešto što se događa djetetu smještenom u prikladnu sredinu." ... Ljudski mozak počinje se veoma rano pripremati za svoje zadatke učenja jezika. U nježnoj dobi do dva mjeseca, beba već počinje izgovarati glasove koji idu zajedno - drugim riječima, tepati slogovne lančiće - i uči bebu obrascu govornog komuniciranja s drugom osobom. U dobi od oko godinu dana dijete izgovara svoje prve svjesne riječi i zatim razvoj govora napreduje sve većom brzinom. Jednom, kada u dobi od osamnaest do dvadeset mjeseci dođe do punog procvata eksplozije govora u djeteta, ono će tijekom većeg dijela djetinjstva, učiti riječi zapanjujućom prosječnom brzinom od deset ili više dnevno, ili po jednu novu riječ barem svakih devedeset minuta. Lingvist Steven Pinker procijenjuje da je u šestoj godini rezultat toga, rječnik od 13.000 riječi, a do srednjoškolske diplome, ovisno od razine pismenosti, možda 60.000 do 120.000!

Vračajući se Chomskyjevoj izjavi da se jezik djetetu "događa", pitamo se koja je najbolja sredina za njegovanje zdravog razvoja jezika? Kao što zdrav razum nalaže, odgovor je: sredina bogata govornim, pisanim i gestikularnim jezikom. Budući da iskustva gledanja, slušanja i oblikovanja riječi stimuliraju neuralne dendrite i veze u mozgu i uzrokuju rast i specijalizaciju jezičnih centara lijeve polutke, i budući da to, zauzvrat, omogućuje bebi da efikasnije razumije i govori, dijete, uronjeno u komunikaciju, upija i stimulaciju mozga i emocionalni razvoj. Neki ljudi se osjećaju glupavo u obraćanju bebi. Dijete ne može razumijeti ili odgovoriti, umuju oni, dakle zašto se mučiti pokušavajući komunicirati umjesto da se pričeka? Međutim, ako su znanstvena istraživanja u pravu da su desno uho i lijevi mozak predisponirani za razaznavanje riječi, tada će jezik kojega se čuje prije rođenja i odmah nakon rođenju stimulirati to područje da se razvija i raste. Psiholozi su nedavno izvijestili o značajno boljim rezultatima u testovima kvocijenta inteligencije među djecom čiji su im roditelji naveliko pričali dok su bili bebe i mališani, u usporedbi s djecom čiji su roditelji s njima manje komunicirali. Neki pažljivi roditelji izvještavaju da razgovaranje s bebom promiče njezinu kreativnost i sposobnost rješavanja problema, a kako postaju starija, njihovu sposobnost čitanja, pisanja i donošenja odluka. Govorenje bebi prije nego što počne oblikovati riječi također pomaže djetetu otkriti načine da usmjeri pažnju i da se druži. Tepanje i zatim nastojanje da se oblikuju slogovi i riječi zahtijevaju i grade moždani temelj jezika. Ako roditelji podupiru, bebina sposobnost komuniciranja, kolikogod bila mala, također daje osjećaj postignuća i kontrole nad jednim vidom njenog svijeta.

Više informacija u knjizi "Čarobno drveće uma: Kako razvijati inteligenciju kreativnost i zdrave emocije u vašeg djeteta od rođenja do adolescencije", M. Diamond i J. Hopson