/11 /11

Nisam se niti malo iznenadila kad je najstarija curka D., meni i Tati,  priopćila da bi se pokušala osamostaliti. Tatu je to, donekle, zateklo, ali onda je odvrtio film na sebe u tim godinama i bilo mu je jasno da su to prirodne ljudske potrebe i želje.

Ionako nam je D. poput uspavane ljepotice. Ljepotica jest, a kako paralelno uz studij i radi, ako nije na poslu ili ako ne uči, kod kuće je, uglavnom, vidimo kako spava.

Sve je stavila na papir, prihode, rashode, procijenila s kojim iznosom može računati i krenula tražiti stan.

Relativno brzo ga je i našla i htjela preseliti odmah sutra. Rekla sam joj da ne trči i da pričeka da prođu ispitni rokovi, pa onda na miru seli. Srećom, nakon par dana je i sama zaključila da je bolje tako, pa se posvetila ispitima i riješila uspješno sve što je trebalo.

Jedino što me mučilo su njene procjene praktičnih stvari.

-Ok, onda sutra selim.

-Jesi li se spakirala? Trebaš li pomoć?

-Nisam, to ću ja u sat vremena sve obaviti.

-???

Donijela je dvije kutije, jer to joj je dosta, pa se i sama iznenadila kad su joj trebale i još dvije, i još i sve putne torbe koje imamo u kući, pa još u drugoj turi, trećoj...a proteglo se to na nekoliko dana i trajalo je nešto duže od jednog sata.

-Nisam mislila da imam toliko stvari (rekla bi moja baba – svašta kralj ima).

Brinulo me i kako će se snaći jer je za kućanske poslove potpuno slijepa, a ni za štednjakom je nikad nisam vidjela.

Kažem slijepa, jer je nikad ne bih nazvala nemarnom, ona doista ne vidi prašinu, iako joj je s vidom sve u redu i misli da je dovoljno usisavati nekoliko puta godišnje. Jednog će dana, naravno, imati kućnu pomoćnicu i kuharicu, ali eto, na žalost, to si još ne može priuštiti.

Gđica Filozof i Mali princ su bili zbunjeni i nije im bilo jasno što se događa. Zvijezdu i veliku curku S. je najviše brinulo hoćemo li im sad gđicu Filozof poslati u sobu, a to im se nikako nije uklapalo u koncepciju. I iako se ponašala nonšalantno, veliku curku S. je ovaj odlazak najviše pogodio. Njih dvije su jako povezane i vjerujem da je osjećala veliki gubitak, ali nije o tome htjela razgovarati.

I tako nam je ptičica odletjela.

Kad smo je prvi put otišli posjetiti s ponosom je izjavila – danas sam sve usisala, a ja sam promislila – ima nade.

Velika curka D. nam često dolazi i Tata i ja smo zaključili da se sada, kad je odselila, viđamo više i družimo  kvalitetnije nego prije. Više nije uspavana ljepotica, nego sjedimo i razgovaramo i iskreno se radujemo svakom njenom dolasku.

Zanimljivo mi je slušati o spoznajama do kojih dolazi u prvim samostalnim koracima.

-Znaš, užasno  je skupo uzeti neko pecivo u pekari za 7 kuna, kad za isti iznos  možeš kupiti kruha za dva dana. O ručkovima vani da i ne govorimo.

-Možda bih mogla pokušati i nešto konkretno skuhati, dosadila su mi jaja i hrenovke, dolazim sutra na poduku o kupovanju mesa.

Tata i ja smo sjeli s njom i rekli joj koje se meso za što koristi, koje su količine potrebne, gdje će kupiti, kako je dobro pripremiti veću količinu pa zalediti za drugi put...

-A kako se radi bolognese?

Sve smo joj ispričali, odali male tajne i trikove kuhanja, a onda se zanimala kako se priprema ako je meso u komadićima, a ne mljeveno.

-Pa isto tako, samo duže dinstaš.

- Aha, shvaćam! Za bolognese mi treba  dinstati 5-6 minuta, a ako je meso u komadićima onda treba 10 minuta.

-???!!!! (munje i gromovi) pa, zapravo, ako imaš junetinu, ponekad će trebati i 2 i po do tri sata dinstanja

-KAJ???????

Mlada i zelena, ali s velikim potencijalom. Kad je nakon dva dana poslala savršenu sliku špageta i bolognese umaka, bila sam ponosna i sve su se moje brige raspršile.

S velikom dozom radosne znatiželje čekam kakav će novi savjet tražiti.

Leti sretno, moja ptičice, neka ti nebo uvijek bude sunčano i bez jakog vjetra.

Plava kuća je i dalje tvoj dom i utočište od svake oluje.

Uvijek si dobrodošla.