/11 /11

Pretpostavke na strani posvojitelja

Na strani posvojitelja zakon traži određene pretopstavke koje ga čine podesnim i sposobnim za zahtjevnu ulogu posvojitelja.

Dok se za roditelje ne traže nikakova jamstva da će biti dobar roditelj, posvojitelj za razliku od roditelja mora unaprijed pružiti jamstva da posjeduje određene osobine i kvalitete koje će ga učiniti dobrim roditeljem. Međutim, Obiteljski zakon propisujući pretpostavke na strani posvojitelja, služi se negativnim određenjem, a te smetnje za posvojenje koje propisuje navedeni zakon i koje ne bi smjele postoajti na strani posvojitelja nazivaju se adoptivne smetnje. Te smetnje su izrijekom navedene u članku 128. Obiteljskog zakona: „ Posvojiti ne može osoba:

a) koja je lišena roditeljske skrbi

b) koja je lišena poslovne sposobnosti

c) čije dosadašnje ponašanje i osobine upućuju na to da nije poželjno povjeriti joj roditeljsku skrb o djetetu".
 

Osoba na čijoj strani postoje navedene okolnosti ne može obavljati odgovornu dužnost posvojitelja. Kod osobe koja je lišena roditeljske skrbi sama činjenica da je lišena roditeljske skrbi dovoljno govori o karakternim, moralnim osobinama, te odgovornosti te osobe spram dužnosti roditeljske uloge. Isto vrijedi i za osobu koja je lišena poslovne sposobnosti. Riječ je o osobi koja je stekla poslovnu sposobnost, ali nije sposobna brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesima ili pak ugrožava prava i interese drugih osoba. Uzroci za to mogu biti raznoliki (duševne smetnje, ovisnost o opojnim sredstvima, senilnost demencija ili neki drugi uzrok). Takova osoba ne može biti posvojitelj bez obzira bila ona potpuno ili djelomično lišena poslovne sposobnosti.

Roditeljsku skrb o djetetu nije poželjno povjeriti ni osobi čije dosadašnje ponašanje i osobine upućuju na to da zadaću posvojitelja ne bi obavljala na zadovoljavajući način, a te okolnosti procjenjuje centar za socijalnu skrb koji provodi postupak posvojenja.

Posvojitelj ne može biti krvni srodnik posvojenika u ravnoj lozi, niti u pobočnoj lozi do drugog stupnja srodstva. Posvojenje od strane bliskih srodnika vodi iskrivljavanju prirodnih odnosa među strankama srodnicima.

Skrbnik ne može posvojiti svog štićenika dok ga dužnosti skrbnika ne razriješi centar za socijalnu skrb. Ova zabrana je preventivog karaktera. U trenutku kada prestane odnos skrbništva, skrbnik mora centru za socijalnu skrb podnijeti izvješće o svom radu i stanju štićenikove imovine, kako bi eventualne zlouporabe s imovinom štićenika ili eventualni drugi propusti bili pravodobno otkriveni. U protivnom, ukoliko bi se dopustilo da skrbnički odnos preraste putem posvojenja u roditeljski odnos, skbnik bi mogao izbjeći svakoj kontroli.

Postojanje vlastitog potomstva ili već ranije posvojene djece nije prepreka posvojenju.

Posvojitelj je u pravilu hrvatski državljanin, a stranac može biti posvojitelj samo uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Posvojenje od stranog državljanina prihvaća se kao alternativno rješenje, tako i po Konvenciji o pravima djeteta iz 1989. godine koja predviđa posvojenje od stranog državljanina samo kao zamjenski način skrbi za dijete u slučaju da se dijete ne može smjestiti kod hranitelja ili posvojitelja, ili ako se za njega ni u kojem slučaju ne može osigurati primjerena skrb u djetetovoj domovini. Pri tom djeca s psihofizičkim nedostacima, starija djeca i djeca s nepovoljnim obiteljskim naslijeđem ili rizičnim čimbenicima u razvoju djeteta imaju ista prava na život u obitelji uz roditeljsku skrb i ljubav svojih posvojitelja, tako da posvojenje po našem zakonu nije isključivo rezervirano samo za hrvatske državljane.

Životna dob posvojitelja je bitna pretpostavka na strani posvojitelja jer Obiteljski zakon u članku 126. propisuje: „Posvojiti može osoba u dobi od najmanje 21 godinu, a starija od posvojenika najmanje 18 godina. Ako postoje osobito opravdani razlozi posvojitelj može biti i osoba mlađa od 21 godine." Tom odredbom nije propisana gornja dobna granica za posvojitelja, već samo donja granica i najmanja dobna razlika između posvojitelja i posvojenika od 18 godina. I po tom zakonskom rješenju posvojitelji moraju znati da je jedini kriterij za posvojenje najbolji interes djeteta bez izuzetka. U našem obiteljskom pravu nema razlike da li posvaja nevjenčana osoba ili bračni par, zakon ne pravi razliku po spolu posvojitelja (kada bračni drugovi posvajaju zajednički), ne propisuje posebno životnu dob za posvojitelja koji posvaja dijete svog bračnog druga i sl. Naročito se ima u vidu da je za cjeloviti razvoj djeteta od izuzetnog značaja da njegovu obitelj čine dva roditelja-otac i majka, posvojitelj i posvojiteljica. Bračni drugovi nastupaju zajednički u ulozi posvojitelja, također i jedan od njih se može pojaviti kao posvojitelj (ako je drugi bračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta), a isto tako jedan bračni drug može posvojiti uz pristanak drugog bračnog druga. Zakonom nisu predviđene nikakove izuzetne situacije koje bi omogućavale zasnivanje posvojenja bez pristanka bračnog druga posvojitelja.

Izvanbračni drugovi ne mogu posvojiti dijete, niti to može učiniti izvanbračni roditelj.

Također, istospolni partneri  ne mogu biti posvojitelji.

Osoba koja nije u braku (samac) može posvojiti dijete samo ako je to od osobite koristi za dijete, a i u tom slučaju nadležni centar za socijalnu skrb mora procijeniti postojanje osobite koristi za dijete. Osobita korist za dijete može biti ako ga posvaja netko od srodnika (osim onih ravne loze) ili ako se radi o djetetu za koje je teže naći posvojitelje zbog toga što je starije dobi ili boluje od neke ozbiljnije bolesti.

O samom postupku posvojenja bit će riječi u trećem dijelu ovog članka.

 Izvori:

1. M.Alinčić i dr.- Obiteljsko pravo, Zagreb 2007.

2. Hrestomatija Hrvatskog obiteljskog prava, Zagreb 2010.

3. Konvencija o pravima djeteta

4. Obiteljski zakon


Obiteljski centar Virovitičko - podravske županije