|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 17.-23.12., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Obitelj u postmodernom vremenu

Boris Poljanac, dipl.iur. , 21.9.2010
Suvremeno društvo obiluje brojnim oblicima brakova i i obiteljskih zajednica. Sve veći broj razvoda brakova, izvanbračnih zajednica, jednočlanih kućanstava, samohranih obitelji u raznim kombinacijama svjedoče o raspadu tradicionalne obitelji.
Ključne riječi:

image
/11


Današnje vrijeme mnogi nazivaju postmodernom, a post moderna se definira kao "pravac i trend promjena u globalnom društvenom, kulturnom, znanstvenom i umjetničkom životu novog doba"  ili po Walkeru "kao nepoštivanje i neuvažavanje tradiranih kulturnih granica, smisla i oblika mišljenja. Postmodernizam ne može biti zahvaćen definicijom jer on odbacuje definiciju, a njeno mjesto daje fluidnom opisu. Ukratko, definirati postmodernizam nije postmodernistički, a možemo ga smatrati alternativnim načinom davanja smisla svijetu". Govorimo o postmodernoj obitelji kao posljedici strukturnih promjena u društvu koja ne nosi više značajke višegeneracijskih obitelji i sve manje dvogeneracijskih obitelji, već o obitelji za koju američki sociolozi tvrde da je alternativa konvencionalnoj obitelji i da tu postmodernu obitelj "karakteriziraju odnosi koji su kao i postmoderna kultura vrlo raznoliki, fluidni i neodgonetnuti te da je obitelj danas kombinacija raznolikog niza elemenata, mješavina strarog i novog" . Suvremeno društvo obiluje brojnim oblicima brakova i i obiteljskih zajednica gdje ta pojava izaziva mnoge znastvenike da fenomen obitelji-danas interdisciplinarno istraže i rasvijetle. Sve veći broj razvoda brakova, izvanbračnih zajednica, jednočlanih kućanstava, samohranih obitelji u raznim kombinacijama svjedoče o raspadu tradicionalne obitelji. Je li to trend i može li se zaustaviti i koja je uloga obiteljskog prava u tim novim okolnostima?

Brak i izvanbračna zajednica - temelji obitelji

Pod krinkom prava na vlastito opredjeljenje, svi načini života postaju legitimni.

Tradicija je ozbiljno dovedena u pitanje. Tri ženidbena dobra sv. Augustina zbog kojih su brak i obitelj u kršćanstvu vrijednosne ustanove: 1. vjernost i jedinstvo 2. djeca i 3. nerazrješivost, stoljećima su kako kaže prof. Valković vrijedili "kao prilično zaokruženi nauk o braku, te su brak, ženidba i obitelj nesumnjivo temeljne vrednote čovječanstva, ali  te vrednote imaju razne oblike konkretizacije, više ili manje u skladu sa svojim bitnim sadržajem, te odatle teškoća da se unatoč promjenama i različitosti oblika prepozna i uvrdi bitni sadržaj." (Valković:Društveni utjecaji na brak i obitelj, Zg 1999). Empirijska istraživanja obitelji i njenih funkcija u današnjoj sociologiji su pravladavajuća, a njima nedostaje jasan teorijski pristup. Zato imamo mnogo različitih teorija i koncepcija o shvaćanju obitelji, a znanost traži zajednička obilježja.

Brak i izvanbračna zajednica predstavljaju pored srodstva, dva temelja zasnivanja obitelji. Brak je još uvijek češći osnov, ali izvanbračna zajednica je u porastu, iako se prema podacima europske agencije Eurostat, u Hrvatskoj rađa manje izvanbračne djece nego u ostalima europskim državama. U 2007. godini u Hrvatskoj je izvan registrirane bračne zajednice rođeno 13% djece, dok je prosjek europske unije 39%. U šest europskih zemalja EU u 2007. godini više je djece rođeno u izvanbračnoj zajednici nego u braku. Osim Švedske i Norveške gdje je rođeno oko 55 % izvanbračne djece, u skupini preko 50% nalaze se i Estonija sa 58, Bugarska sa 50,8 i Francuska sa 50,5 % djece rođeno u izvanbračnim zajednicama. U Sloveniji je u 2007. godini izvan braka rođeno 48% djece, Velikoj Britaniji 43%, Danskoj 46, Nizozemskoj 40 i Austriji 38%. Usporedimo li katoličku Hrvatsku s drugim državama-bastionima katolicizma u Europi Poljskom 18,9%, Portugalom 33,6, Italijom 20,7 i Irskom sa 33% izvanbračne djece u 2007. godini vidimo da je trend porasta djece rođene izvan braka sveke godine sve veći, i da prevladavajući katolički svjetonazor stanovništva pobrojanih zemalja nije prepreka tom trendu unatoč ozbiljnim upozorenjima katoličke crkve i njenom zalaganju za očuvanje braka i obitelji na temelju Svetog pisma i autentične kršćanske tradicije.

Pravno pak gledajući između braka i izvanbračne zajednice kao osnova za zasnivanje obitelji postoje značajne razlike koje ćemo ukratko navesti: 1. brak je zakonom uređena i strogo formalna zajednica života žene i muškarca, dok je izvanbračna zajednica faktička zajednica koja se ne zasniva pravnim putem; 2. brakom se bolje štite interesi bračnih partnera, a naročito djece i brak se mnogo lakše dokazuje nego izvanbračna zajednica. Ova zaštitna uloga braka po istaknutom  sociologu i pravniku M. Mladenoviću  predstavlja i danas vrlo značajan razlog i opravdanje njegovog postojanja. "Stoga se i bračna i izvanbračna obitelj međusobno razlikuju po načinu zasnivanja tako da bračna obitelj nastaje što se djeca rađaju u braku, a izvanbračna obitelj nastaje po pravilu kada se dijete rodi izvan braka. Također, bračna obitelj može biti potpuna i nepotpuna. Dok je bračna obitelj u pravilu potpuna, izvanbračna obitelj je češće nepoptuna. U njoj u pravilu žive majka i dijete." Potpuna izvanbračna obitelj može biti privremena i trajna, a i jedna i druga obitelj po Mladenoviću sastoji se iz dvije grupe odnosa: a) odnosa između bračnih odnosno izvanbračnih drugova i b) odnosa između roditelja i djece. Oba ova odnosa danas su zakonom zaštićena, naravno jaču zaštitu uživaju odnosi između roditelja i djece bez obzira na bračni status jer u prvom su planu prava djece i njihova dobrobit, sukladno prihvaćenim Konvencijama o pravu djeteta. Prije nego nešto kažemo o funkcijama obitelji potrebno ju je definirati kako bi vidjeli njena bitna obilježja. Iz mnoštva definicija najprihvatljivijom nam se čini definicija istaknutog američkog sociologa G. P. Murdocka koji obitelj definira: " Obitelj je društvena grupa koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i razmnožavanje (reprodukcija). Ona uključuje odrasle oba spola, od kojih najmanje dvoje održavaju društveno odobrenu spolnu vezu i jedno ili više djece, vlastite ili usvojene, od tih odraslih koji kohabitiraju (žive udvoje)." Iz njegove definicije vidljiva su tri bitna elementa obitelji: 1) zajedničko življenje, 2) zadovoljavanje primarnih potreba i sigurnosti (egzistencijsko održanje), te 3) obiteljska reprodukcija (potomstvo).

Promatrajući obitelj kroz povijest vidljivo je da je obitelj u svim društvima bila utemeljena na nukleusnoj obitelji, koja je za sociologe značila bračnu vezu dvoje odraslih ljudi i njihove vlastite ili posvojene djece, tako da je nukleusna obitelj bila zapravo dio šire obitelji ili veće srodničke mreže. Ta šira, proširena obitelj proširena je srodničkim linijama ili bližim srodnicima ( djed, baka, braća, njihove žene, sestre itd.). Osim Murdocka, drugi veliki američki sociolog T. Parsons ustvrđuje da je obitelj zadržala dvije temeljne i nesvedive funkcije zajedničke svim obiteljima i u svim društvima, a to su:" 1. primarna socijalizacija djece pod kojom podrazumijevamo proces kojim djeca uče norme društva u kojem su rođena; i 2. stabilizacija odraslih ličnosti pripadnika društva. Stabilizacija ličnosti odnosi se na ulogu koju obitelj obavlja pomažući emocionalno odraslim pripadnicima obitelji. Brak odraslih muškaraca i žena je aranžman u kojem si odrasli pomažu i održavaju zdravima." O obitelji Parsons kaže sljedeće " društva su sustavi koji se adaptiraju na okolinu. Kad se okolina mijenja, tada se mijenja i sustav obiteljskih odnosa. Smjer je promjena prema sve većoj složenosti i raznovrsnosti društva i njegove okoline, a urbanizacija i industrijalizacija uobičajeni su sažeti opis sadržaja promjena. Promjene su istodobno i tehnološke i materijalne, one su promjene u načinu proizvodnje, ali i promjene u stilu života (urbanizacija) i u osjećaju smisla koji pojedinac pripisuje svojoj sudbini (racionalizacija). Moderno društvo naglašava individualnost nasuprot kolektivnosti, usmjerenost cilju i postignuću umjesto oslanjanja na status i porijeklo, usmjerenost funkcionalnoj specifičnosti zadatka, općenitoj jednakosti svih prema važećim općim načelima i pravima. Posljedica takve promjene je prilagodba obitelji zahtjevima modernog industrijskog društva. Klasična proširena obitelj s razgranatom mrežom obiteljskih odnosa raspada se na skupine koje čine roditelji i maloljetna djeca. Raspada se načelo patrijarhalne obitelji u kojoj se dobiva sigurnost i toplina zajednice. Nestaje intenzivno iskustvo zajedničkog života obitelji i raspada se zajednica imovine. Obitelj se izmjenila i postala osloncem drukčijeg načina života; od djece se očekuje da napuste roditeljski dom, a to stvara veću ponudu radne snage, veću mobilnost stanovništva. Umjesto oca obitelji, šef pogona postaje osoba koja dominira, umjesto obiteljskog života, život u organizaciji zauzima pretežni dio vremena. Nukleusna obitelj izolira se od okoline, kidaju se srodničke i obiteljske veze. U društvima orijentiranim na osobni uspjeh stariji članovi obitelji ne uživaju autoritet, tradicija se prezira, a moral mijenja." (Kregar, 2005: 177-178)

Obitelj od modernizma do postmodernizma

Ne ulazeći dublje u sadržaje sociologije obitelji vratimo se na početak i pitanje što nam donosi era tzv. postmodernizma. Promjene druge polovine 20. stoljeća (društva i obitelji), nazvane "pokret od modernizma k postmodernizmu" su oslobađajuće i stresne (Elkind 1995). Te su promjene prepoznatljive i u hrvatskom društvu i obitelji. Šezdesetih godina prošlog stoljeća stara neravnoteža zadovoljavanja potreba djece i njihovih roditelja, kako je naziva Elkind," kreće se u suprotnom smjeru-smjeru propustivljih, postmodernih obitelji odnosno, u smjeru većeg zadovoljenja potreba roditelja. Život u postmodernim obiteljima mnogim roditeljima pruža više mogućnosti u osobnom, profesionalnom i socijalnom životu nego li je to slučaj u modernim obiteljima, pa tako moto postmodernih obitelji postaje "moj je posao, moj život (Haralambos i Heald). Ruše se čvrste i jasne granice između obitelji i realnog svijeta koi je okružuje. Majke se sve više odlučuju na ulogu majke i poslovne žene, brigu o djeci predškolske dobi sve češće preuzimaju plaćeni profesionalci, sve je više rastava brakova i obitelji s jednim roditeljem. Stoga, Denick (1989) ističe kako su mnoga djeca u postmodernim obiteljima izvrgnuta dualnoj socijalizaciji, i to uz roditelje i u institucijama. Obitelj tako prema Elkindu, označava intimno utočište i zonu stabilnosti, dok su odgojno obrazovne-institucije (jaslice,vrtići i sl.) mjesta gdje djeca vježbaju samokontrolu svojih ponašanja. Tako se postmoderna djeca moraju stalno prilagođavati dvjema sferama života. Život i odrastanje u postmodernim obiteljima može biti zaista teško kad su obiteljska pravila, granice i vrijednosti nejasni, neodređeni i promjenjivi, a to je upravo slučaj s propustljivim, postmodernim obiteljima gdje su potrebe roditelja bolje zadovoljene nego potrebe djece i mladeži. Prijelaz od modernizma k postmodernizmu je dinamičan proces koji je u obiteljima izazvao niz strukturalnih i drugih promjena, pa se obitelji s jednim roditeljem, surogat-majke, homoseksualne obitelji i ostale varijante postmodernih obitelji mogu shvaćati i kao negativne posljedice tih trendova, ali one također odražavaju sljedeće (Anderson, 1990): 1) Razočaranost u optimistične pretpostavke ljudskog napretka i u sveobuhvatnost i ispravnost zakona i znanosti, dakle nedostatak vjere u prethodno uspostavljeni poredak; 2) Odjeljivanje ekonomskih sila koje podliježu društvenim pravilima, kao što su potreba žene da se dobro uda da bi se financijski osigurala i da prenese svoj društveni status na sljedeću generaciju, ili potreba za rađanjem djece u braku da bi mogla naslijediti obiteljsko imanje i ostala dobra koja će biti izvorom njihova uzdržavanja; 3) Utjecaj elektroničkih medija koji i odražavaju i potvrđuju obiteljske raznolikosti.


Analizirajući strukturu i način funkcioniranja modernih i postmodernih obitelji, može se reći kako su i jedne i druge proizvod vremena u kojem postoje i kako i jedne i druge imaju niz prednosti i nedostataka i za djeccu i za roditelje. Osnovna obilježja modernih nukleusnih obitelji prema Andersonu su: postojanje jasnih granica između doma i radnog mjesta, romantična ljubav postaje značajan čimbenik u izboru bračnog partnera, idealizira se uloga majke kao jedinog zakonskog staratelja, djeca se prezaštićuju te stoga kasnije sazrijevaju, veća usredotočenost na dijete i njegove potrebe. Osobni identitet temelji se na osobnoj procjeni vrijednosti, a mladi prolaze burno mladenaštvo kako bi se osamostalili i odvojili od roditelja. Postmoderne obitelji po istom autoru, najčešće su malobrojne i neovisne o rodbini, a osnovna obilježja su im: utemeljenost većine života na elektroničkom tj. simboličnom planu te s tim u vezi značajno veća potreba za umnim radom, simbolički kontakti ili kontakti putem medija, velik broj nestalnih fizičkih, simboličkih ili društvenh veza, simbolički konflikti, velika potreba za prikupljanjem i obradom apstraktnih podataka, neobvezujuće sudjelovanje u većini aspekata društvenog života, čuvanje privatnosti i mogućnost izbora, identitet se mijenja s nepovezanim obveznim i neobveznim društvenim ulogama, usmjerenost na pluralističke i relativne vrijednosti te nedoslovne i simboličke interpretacije potrage za istinom.

Najvažnija zadaća obitelji je djeolotvorno razvijanje i njegovanje vještina i sposobnosti i djece i njihovih roditelja koju Elkind naziva "vitalna obitelj". Vitalna obitelj i dalje ima različite forme rodbinskih odnosa, od tradicionalnog nukleusnog obrasca do obitelji s jednim roditeljem, obitelji s posvojenom djecom, miješane obitelji i sl. Ono što razlikuje vitalne obitelji jest njena snaga i važnost u ljudskom razvoju-njeno prepoznavanje da i djeca i roditelji prolaze stalne promjene i rast-i njena prilagodljivost u izmjeni jednostranog i uzajamnog utjecaja" (Elkind,1995 cit. prema dr Maji Ljubetić: Obitelj u povijesnom i suvremenom kontekstu).

Umjesto svršetka

I na kraju. Burna povijest ljudskog roda neminovno se odražava na društvo u cjelini i na promjene u obitelji. Statistički podaci u Hrvatskoj pokazuju da se Hrvatska obiteljska struktura sporo mijenja i to zbog nepovoljne gospodarske i socijalne situacije, iako su mnoge od njih nezadovoljavajuće. Neki Hrvatski sociolozi (M. Ljubetić) „smatraju da će obitelj i njene vitalne funkcije opstati, što dokazuje put koji je obitelj prevalila u svom prilagođavanju svijetu i društvu tijekom povijesti ljudskog roda, a naročito u zadnjih pola stoljeća." Obitelj kakva god ona bila je osnovna ljudska zajednica i stoji u prirodi čovjeka kao društvenog bića. Boriti se protiv obitelji je isto što i boriti se protiv društva. Na nama je zapravo da svoje obitelji organiziramo slobodnije i pravednije kao cijelo društvo. „ Sve dok postoji faktička neravnopravnost muškarca i žene i dok društvena zajednica ne osigura potpunu zaštiu djece, brak će imati prednost pred izvanbračnom zajednicom (Mladenović, 1981). Što se obiteljskog prava tiče od njega se traži da prepozna duh vremena, da stavlja u prvi plan čovjeka kao najveću vrijednost i da osobni odnosi i dalje imaju prednost pred imovinskim" (Mladenović), a postmodernizam, baš kao i sama budućnost, nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtjevaju stalno razmatranje i koji nemaju svršetka.

 

Literatura:

- Spajić-Vrkaš-Kukoč-Bašić: „Interdisciplinarni rječnik", Zagreb, 2001
- Haralambos M., Heald R.: „Uvod u sociologiju", Zagreb, 1994
- Haralambos M.,Holborn M.: „Sociologija-teme i perspektive, Zagreb, 2002
- Kregar J., Polšek D., Ravlić S.: „Uvod u sociologiju", Zagreb, 2005
- Kregar, Obitelj-predavanja, Zagreb, 2009
- Ljubetić M.: „Obitelj u povijesnom i suvremenom kontekstu",Split, 2006
- Mladenović M.: „Porodično pravo knjiga I- Porodica i brak, Beograd, 1981
- Valković M.: Društveni utjecaji na brak i obitelj, Zagreb, 1999
- J. T. Walker: „Postmodernizam i proučavanje budućnosti", prijevod Strpić O. 1996

 
Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije 

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Ideje za maske
Još ne znate kako zamaskirati vaše dijete? Predstavljamo vam nekoliko ideja za masku u zadnji tren.
8
BLOG: Nezgodna pitanja, nezgodni odgovori
Neke se stvari u svijetu odraslih podrazumijevaju i razumiju bez riječi, no kad ih moramo objasniti djeci, tada nailazim...
6
Što kada dijete ima strah od vožnje biciklom?
Roditelju nema veće radosti nego vidjeti svojeg mališana kako s veseljem uči nove stvari poput vožnje bicikla. No, učiti...
6
Hrana za bebu - brzo i jednostavno
Mama i kćer zajedno u kuhinji jedan je od najljepših trenutaka koje imate u životu.U nastavku pogledajte kako naprav...
6





Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, što biste učinili?

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!