/11 /11

• kad su mama i beba odvojeni duže vremena (ako je dijete ili mama npr. u bolnici)
• kada mama ne može dojiti zbog nekog razloga – npr. terapije lijekovima koji su nespojivi s dojenjem – tada se izdaja da bi se održala laktacija i da bi po prestanku terapije mama mogla nastaviti dojiti
• ako neko vrijeme ne dobiva dijete na podoje – kod nas slučaj npr. nakon carskog reza
• ako ponekad ne može biti prisutna u vrijeme obroka, a želi da dijete za to vrijeme dobiva njezino mlijeko
• ako želi stvoriti banku mlijeka

Ovdje govorimo o izdajanju "do kraja", tj. o potpunom pražnjenju dojke. Na taj način stimulira se sisanje djeteta, čime se ponovo uspostavlja dojenje, kad se za to stvore uvjeti.

Kad govorimo o normalnom porodu, zdravoj mami i bebi, koje su u idealnim uvjetima 24 sata zajedno, izdajanje nakon podoja nije potrebno. Barem ne način izdajanja u smislu u kojem ga shvaća većina mama i na kakvo misle “savjetodavci”.

Normalno je da 3. ili 4. dan nakon poroda dolazi do naviranja mlijeka, tj. kolostrum se postupno zamijenjuje zrelim mlijekom, kojeg ima u većoj količini. Da bi se ta relativno velika količina mlijeka - zbog koje su dojke često nabrekle, tople, ponekad i bolne – svela na pravu, realno potrebnu količinu, treba pustiti dijete da doji kad god želi i koliko dugo želi. Treba primjenjivati tzv. slobodno dojenje.

Priroda se pobrinula da to maleno, tek rođeno biće samo daje signal majčinom organizmu koliko mu hrane treba da bi moglo rasti i razvijati se.

Zašto onda remetiti tako savršeni mehanizam?

Kod izdajanja valja razlikovati izdajanje radi održavanja laktacije i izdajanje nakon podoja.

U našim zdravstvenim ustanovama i od strane zdravstvenog osoblja s kojima mame dolaze u kontakt (liječnici, babice, medicinske sestre u rodilištu, patronažne sestre) vrlo često čuje se savjet kako nakon podoja obavezno treba izdajanjem isprazniti dojku, ako to dijete nije do kraja učinilo. Zbog toga da ne bi došlo do zastoja mlijeka i upale.

Nažalost, ovakav savjet je potpuno pogrešan, jer se upravo na taj način djetetu ne dopušta da samo, prema svojim potrebama, regulira ponudu mlijeka. Tako se stvara začarani krug dojenja, izdajanja, stvaranja viška mlijeka, koje opet traži izdajanje .....

Da li postoji potreba za izdajalicom u rodilištu?

U idealnim uvjetima mama i njezino novorođenče bili bi i u rodilištu 24 sata zajedno. U većini hrvatskih rodilišta to nije moguće, a u velikoj većini djeca su barem noću odvojena od majki. Noćno dojenje je izuzetno važno zbog toga što se njime osigurava i povećava produkcija mlijeka potrebna za dnevno dojenje.
Ako mama osjeti da su joj grudi jako nabrekle, bolne, da je mlijeko nadošlo ili čak da kaplje iz bradavica, najbolje je da se malo ručno izdoji, ali tek toliko da popusti napetost u dojkama. Na taj način neće davati lažni signal mozgu da su dojke ispražnjene i da je za slijedeći obrok potrebno još toliko mlijeka. Čim to bude moguće, djetetu treba ponuditi dojku.

Zašto je ručno izdajanje bolje od izdajanja pumpicom?

Prije svega, prirodnije je. Ne iziskuje nikakav pribor, nema dijelova izdajalice koje treba sterilizirati, dovoljno je dobro oprati ruke i krenuti na posao. Mami se nikako ne može dogoditi da zaboravi ponijeti izdajalicu, kamo god krenula.

Dodir kože na kožu stimulira više nego dodir plastike, na taj način ručno izdajanje lakše dovodi do refleksa otpuštanja mlijeka.

Osim toga, važan je podatak da neke mehaničke izdajalice uzrokuju nelagodu, bol i nisu učinkovite, te mogu uzrokovati oštećenje bradavica i nastanak ragada.