|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 17.-23.12., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Emocije su prisutne već kod novorođenčeta. Pošto govor kod novorođenčeta još nije razvijen, novorođenče reagira na okolinu emocijama: vrisne kada se boji, plače kada je tužno, lice mu se zacrveni kada je ljuto, radosno je kada je zadovoljno...
Ključne riječi:

image
/11


Mala djeca svoje osjećaje pokazuju spontano i iskreno. To je dobra osobina, ali sa jedne strane i negativna jer zbog te svoje spontanosti djeca teško kontroliraju svoje emocije, odnosno često ih ne izražavaju na način koji je društveno prihvatljiv. Jedna od stvari koja spada pod odgoj je naučiti djecu kako da iskazuju svoje emocije na prihvatljivi način.

 

Emocije postoje da nas zaštite i da se bolje prilagodimo okolini.Ljutnja nam pomaže da se obranimo. Ona je nagon za slobodom i     samoodržavanjem. Tuga nam pomaže preboljeti gubitak.Strah nas prijeći da se ne dovedemo u nepotrebnu opasnost.Izražavanje svih triju od ovih osjećaja ima presudnu važnost za našu sreću. Četvrtu emociju, radost, počinjemo iskazivati kada su zadovoljene sve potrebe.


Djecu treba točno naučiti kako shvatiti i naučiti upravljati svima trima negativnim emocijama, odnosno emocijama koje utječu na emotivnu uravnoteženost.

 
 
Ljutnja
 
Prvi impuls kojeg dijete osijeti kada se razljuti je da udari. Zbog toga, ljutnja je emocija koju roditelji najviše žele promijeniti na svojoj djeci. Djeca moraju pokazati ljutnju jer nam ona, kao što je već navedeno, pomaže da se obranimo, ali na primjereni način. Pokazuje li dijete premalo ljutnje, proglasit će ga slabićem i druga ga djeca neće htjeti u njihovom društvu. Ako su djeca stalno ljuta također neće biti omiljena među drugom djecom, već će ih i izbjegavati.


Kako djetetu pomoći da predvlada ljutnju:

•    Inzistirati da djeca ljutnju iskažu riječima, a ne djelima. Moraju znati reći da su ljuti i zbog čega
•    Pomoći im da povežu uzrok i posljedicu, odnosno da preispitaju razloge svoje ljutnje
•    Pokazati im da razumijete njihove osjećaje
•    Pokazati im da ljutnja ne rješava ništa. Zamka je u tome da ljutiti roditelji ni njih ne smiju tuči kada su ljuti.
•    Pomoći djetetu da iskaže što želi
•    Roditelji im trebaju biti uzor za ono što im govore

Dijete će u srdžbi puno više naučiti od onog roditelja koji srdžbu umjereno iskazuje od onoga koji je uvijek ljubazan, umjeren i suzdržan.

Tuga

Dijete treba naučiti da je u redu isplakati se kada mu je dosta svega. "Daleko od toga da će nas plač osnažiti, ali suzdržavanjem od plača postajete napeti, nastojite živjeti u prošlosti, teško vam je prihvatiti sadašnjost, bojite se osjećaja drugih ljudi i svega povezanog sa smrću i gubitkom."

Kako djetetu pomoći da predvlada tugu:


•    Pokazati djetetu da ga prihvaćamo i kada je tužno i da to nije nešto čega bi se trebali sramiti.
•    Biti fizički prisutni uz dijete koje plače
•    Dati mu da ono izabere hoće li da ga zagrlimo, da nam sjedne u krilo ili slično


 
Strah

 

Strah nas zaštićuje  od opasnosti. Što roditelji trebaju naučiti dijete je da reagiraju kada se uplaše, a ne da se zablokiraju kada na primjer auto juri na njih ili kada se nepoznati čovjek skine pred njima. S druge strane djecu se treba naučiti da ne budu pretjerano strašljivi kako bi bili u stanju normalno živjeti u današnjem zastrašujućem svijetu. "Strah ima dvije svrhe. Postajete oprezni. U trenu postajete svjesni i više ne sanjarite ako se pred vama iz grmlja pojavi zmija. Strah vam, isto tako, daje snagu. Niste ni svjesni koliko brzo možete trčati ili koliko visoko možete skočiti." "Ono što djeca moraju naučiti kada je u pitanju strah, može se sažeti u jednu riječ – misliti. Dijete mora naučiti kako procjeniti strah."

 

Kako djetetu pomoći da predvlada strah:

 

•    Sa djetetom treba biti opušten dok se razgovara o njegovim strahovima.

•    Pomozite djetetu da se opet osjeća sigurno.
•    Ako dijete obuzme neopravdani strah treba mu to reći.
•    Dijete se ne bi smjelo ismijati zbog svojih srahova jer jedino što će se time postići  je da vam za svoje strahove neće reći, već će ih u samoći mučiti

 
PRISTUPI DJEČJIM EMOCIJAMA


1. Ignoniranje dječjih emocija - ignoniranje negativnih emocija djece i prelaženje preko njih kao da se ništa nije dogodilo. Misle da će negativne emocije djece same od sebe proći ako na njih ne obraćaju pažnju, što se u stvari dogodi je da se djeca ne nauče nositi sa negativnim emocijama. Ne znaju što da naprave s djetetom kad im ono iskazuje bilo pozitivne, bilo negativne emocije.
2.Obezvrjeđivanje dječjih emocija – roditelji negativne dječje emocije kritiziraju, kore, kažnjavaju i ograničavaju. Imaju određena nepotrebna pravila kako se izražavaju pozitivne i negativne emocije bez prostora individualnom izražavanju. Misle da djeca negativnim emocijama s njima manipuliraju pa ih oni moraju iskorjeniti.
3.Popuštanje dječjim emocijama – razumiju i prihvaćaju dječje emocije, ali im ne pomažu u osvješćivanju kako ih izražavati. Misle da ne moraju reagirati na dječje negativne emocije jer će one dijete proći same od sebe. Dijete se ne nauči kontrolirati emocije niti ih iskazivati tako da bi ih drugi prihvatili.
4.Uvažavanje dječjih emocija – takvi roditelji razumiju, prihvaćaju, ali i pomažu djetetu dozirati i razumjeti svoje emocije. U negativnim emocijama vide priliku da pouče dijete kako se s njima nositi. Ne ismijavaju negativne emocije djeteta. Posljedica ovog pristupa dječjim emocijama su djeca koja se znaju nositi i sa sobom (svojim emocionalnim stanjima) i s okolinom (stresovima, frustracijama i emocijama drugih ljudi).

 
U knjizi "Tajna uspješnog roditelja i odgojitelja"  (Brajša, Brajša-Žganec, Slunjski, 1999.) nalazimo različite stupnjeve razvijenosti emocionalne inteligencije roditelja:


Emocionalno gluhi – nesposobni su zapaziti osjećaje djeteta
Emocionalno nagluhi – uočavaju tjelesne znakove emocija, ali ne i same emocije djeteta
Emocionalno nepismeni – zapažaju emocije djeteta, ali ih ne razumiju i ne žele o njima pričati
Emocionalno pismeni – opažaju i razumiju emocije djeteta, znaju im uzrok i dobro se odnose prema njima
Empatični – imaju sluh za dječje emocije i poseban emocijski kanal s kojim komuniciraju sa svijetom pa tako i s djetetom. Znaju kako djeca reagiraju na emocije drugih, kako će reagirati na njih, kako oni trebaju ispravno reagirati na dječje emocije

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Kako da vam djeca zavole čitanje
Želite potaknuti dijete da čita I njeguje tu aktivnost? To je vrijedan cilj koji će mu pomoći u profesionalnom i privatn...
6
Hrana za bebu - brzo i jednostavno
Mama i kćer zajedno u kuhinji jedan je od najljepših trenutaka koje imate u životu.U nastavku pogledajte kako naprav...
5
Dijete vam se budi svakih sat vremena?
Dijete vam se budi svakih sat vremena, noću i danju, nosite ga, hranite, presvlačite, brinete o njemu, i taman kad uhvat...
5
Ideje za maske
Još ne znate kako zamaskirati vaše dijete? Predstavljamo vam nekoliko ideja za masku u zadnji tren.
5





Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, što biste učinili?

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!