/11 /11

Djecu treba točno naučiti kako shvatiti i naučiti upravljati svima trima negativnim emocijama, odnosno emocijama koje utječu na emotivnu uravnoteženost.

Kako djetetu pomoći da predvlada ljutnju:

•    Inzistirati da djeca ljutnju iskažu riječima, a ne djelima. Moraju znati reći da su ljuti i zbog čega
•    Pomoći im da povežu uzrok i posljedicu, odnosno da preispitaju razloge svoje ljutnje
•    Pokazati im da razumijete njihove osjećaje
•    Pokazati im da ljutnja ne rješava ništa. Zamka je u tome da ljutiti roditelji ni njih ne smiju tuči kada su ljuti.
•    Pomoći djetetu da iskaže što želi
•    Roditelji im trebaju biti uzor za ono što im govore

Dijete će u srdžbi puno više naučiti od onog roditelja koji srdžbu umjereno iskazuje od onoga koji je uvijek ljubazan, umjeren i suzdržan.

Tuga

Dijete treba naučiti da je u redu isplakati se kada mu je dosta svega. "Daleko od toga da će nas plač osnažiti, ali suzdržavanjem od plača postajete napeti, nastojite živjeti u prošlosti, teško vam je prihvatiti sadašnjost, bojite se osjećaja drugih ljudi i svega povezanog sa smrću i gubitkom."

•    Pokazati djetetu da ga prihvaćamo i kada je tužno i da to nije nešto čega bi se trebali sramiti.
•    Biti fizički prisutni uz dijete koje plače
•    Dati mu da ono izabere hoće li da ga zagrlimo, da nam sjedne u krilo ili slično

•    Pomozite djetetu da se opet osjeća sigurno.
•    Ako dijete obuzme neopravdani strah treba mu to reći.
•    Dijete se ne bi smjelo ismijati zbog svojih srahova jer jedino što će se time postići  je da vam za svoje strahove neće reći, već će ih u samoći mučiti

1. Ignoniranje dječjih emocija - ignoniranje negativnih emocija djece i prelaženje preko njih kao da se ništa nije dogodilo. Misle da će negativne emocije djece same od sebe proći ako na njih ne obraćaju pažnju, što se u stvari dogodi je da se djeca ne nauče nositi sa negativnim emocijama. Ne znaju što da naprave s djetetom kad im ono iskazuje bilo pozitivne, bilo negativne emocije.
2.Obezvrjeđivanje dječjih emocija – roditelji negativne dječje emocije kritiziraju, kore, kažnjavaju i ograničavaju. Imaju određena nepotrebna pravila kako se izražavaju pozitivne i negativne emocije bez prostora individualnom izražavanju. Misle da djeca negativnim emocijama s njima manipuliraju pa ih oni moraju iskorjeniti.
3.Popuštanje dječjim emocijama – razumiju i prihvaćaju dječje emocije, ali im ne pomažu u osvješćivanju kako ih izražavati. Misle da ne moraju reagirati na dječje negativne emocije jer će one dijete proći same od sebe. Dijete se ne nauči kontrolirati emocije niti ih iskazivati tako da bi ih drugi prihvatili.
4.Uvažavanje dječjih emocija – takvi roditelji razumiju, prihvaćaju, ali i pomažu djetetu dozirati i razumjeti svoje emocije. U negativnim emocijama vide priliku da pouče dijete kako se s njima nositi. Ne ismijavaju negativne emocije djeteta. Posljedica ovog pristupa dječjim emocijama su djeca koja se znaju nositi i sa sobom (svojim emocionalnim stanjima) i s okolinom (stresovima, frustracijama i emocijama drugih ljudi).

Emocionalno gluhi – nesposobni su zapaziti osjećaje djeteta
Emocionalno nagluhi – uočavaju tjelesne znakove emocija, ali ne i same emocije djeteta
Emocionalno nepismeni – zapažaju emocije djeteta, ali ih ne razumiju i ne žele o njima pričati
Emocionalno pismeni – opažaju i razumiju emocije djeteta, znaju im uzrok i dobro se odnose prema njima
Empatični – imaju sluh za dječje emocije i poseban emocijski kanal s kojim komuniciraju sa svijetom pa tako i s djetetom. Znaju kako djeca reagiraju na emocije drugih, kako će reagirati na njih, kako oni trebaju ispravno reagirati na dječje emocije