/11 /11

˝ Kuc, kuc, tko to stiže, koji je to dan, još sneni pitam se ja ?!

Ispod popluna izvlačim šarenu čarapicu lijevu, pa desnu, rastežem jednu, pa drugu ruku, i ko vihor pravi, iz kreveta izletim ja.

Otrčim do prozora tad, i kad ugledah milijun pahulja koje skaću pad, pad, pad. Iznad njih vila sva u bijelom, sa čarobnim štapićem dirigira ples pahulja, pad, paad, papd, pad.....

Sav očaran plesom, sjetim se ja, pa da, danas je dan do Božica. Svake godine dođe i taj dan, veseli i čaroban, badnjak dan.

 

Mama u kuhinji, već sva u poslu, omamljena mirisom kolača, ni ne primjeti mene, da mi pomogne riješiti moje dileme!!?

Mislim, mislim, dobar sam bio, valjda će mali Isusek doći mi nočas, slatki i mio. I ispunit će moje želje male, pa valjda hoće, cijelu godinu sam učio i rano snio.

Pomagao sam mami, čuvao sestru i u školi dobar bio. Cijelu abecedu naučio sam ja, pisati slova sva, brojati brojke male i velike, engleske riječi skoro sve !

Učiteljica kaže dobar si bio, valjda me onda i Isusek na popis stavio?!

 

Otrčih tad u kuhinju mami, da doručak mi da, toplo mlijeko i keksa dva.

Pospremih tad krevet i sobu svu, i mogu krenuti da okitim jelku tu.

Jednu po jednu stavljam ja, kuglicu plavu, zelenu i bijelu, na vrhu zvijezda koja pravi se važna. A haljina zlatna prekrasna i je sjajna, baš kao neka nedovršena tajana.

Stavit ću ja i kišobrančiće slatke, čokolade i bombone šarene i male.

Male jasle stavit čemo ispod bora, tako da Isusek put taj naći mora.

Ostavit ćemo mu okrepu malu, da zastane malo i odmori glavu.

 

A mi ćemo svi kao familija ta, u crkvicu na polnoćku poći, i Isuseka slaviti po cijele noći.

Ova je noć čarobna sva, puna je uzbuđena.

A sad odoh na počinak taj, jel ujutro je velik dan, Isusov rođendan! ˝

 

Kristina