Sjećate li se pjesmica pomoću koji smo mi učili abecedu kad smo bili djeca? Meni je u sjećanju ova pjesmica koju vam prenosim u stihu:

Imali smo sreću da je škola, tijekom predškolske godine, omogućavala roditeljima i djeci da prisustvuju nastavi prvašića nekoliko puta prije nego krenu u školu. Tijekom ljetnog raspusta suprug i ja smo kćer pripremali na razne načine (vjerojatno na sve moguće načine koje i drugi roditelji prvašića rade). Kupili smo joj školsku torbu, pribor, knjige, bilježnice i sve je sama odabrala. Sudjelovala je u svim pripremama i nabavci, a osim školskog pribora, i nove uggsice smo naručili online. Prethodno smo pročitali sve o MOU čizmicama koje smo, na kraju, i naručili. Objasnili smo joj kako izgleda jedan dan u školi, kada su odmori, kada je vrijeme za doručak/užinu. Sama je odlučila da li će se hraniti u školi ili će sama nositi užinu/doručak (odlučila je da će sama nositi pa smo kupili i kutiju za užinu po njenoj želji).

Putovanje na obiteljski odmor može biti stresno, pogotovo kada to putovanje uključuje djecu. No za neke (kao što sam ja, recimo) obiteljsko putovanje za mene je potpuna suprotnost. Planiranjem unaprijed pokušavam učiniti naša putovanja bezbrižnija i opuštajuća što je više moguće. Nije li to način na koji treba potrošiti godišnji odmor?

Nisam cijelu noć spavala. Probudila sam se rano u ponedjeljak ujutro jer sam htjela nahraniti i previti svoju bebu prije odlaska na posao. Ovo je prvi radni dan nakon porodiljnog. Predomislila sam se u trenutku kad sam krenula u njenu sobu. Nisam htjela napraviti buku i probuditi ju jer će nam rastanak biti još teži. Kažu da bebe osjećaju kada je majka nervozna ili tužna. Nisam to htjela. Okrenula sam se izdajalici, naravno! Uvijek izdajanje, od sada pa nadalje. Suzdržavala sam se da ne zaplačem.