*Katarina*
|
Dobrodosla draga Acer! Prije svega zelim ti reci da mi je zao sto nemate bebu, i sto imate problema, i ne brini, nisi jedina koja samo vidi trudnice, puno cura i zena (tj. zapravo gotovo sve) koje zele dijete a ne mogu ga imati iz ovog ili onog razloga, jedino sto vide su trudne zene, malu dijecu, velike trbuhe i sl... A za ovo drugo, ne znam sto bi ti rekla. Nemoj se ljutiti ali meni bas i ne zvuci da imate savrseni brak ako tvoj muz tebe ne razumije u potpunosti, ne zeli se potruditi, ili vam komunikacija ne ide bas najbolje. Mislim da trebate sjesti i pricati o tome, iskreno mu reci koliko je to tebi vazno, da prestane biti sebican, da se potrudi za oboje kao sto se i ti trudis, nikome tu nije lako. Ali bez obostrane potpore nista se nece promijeniti na bolje. Po ovome sto si ispricala zvuci kao da on i nije toliko u tome, kao da se njemu ne da, kao da mu nije napeto. Doduse vjerujem da je i vrijeme ucinilo svoje, i pokusaji, i trud i sva razocaranja, jer ipak 4 godine nije malo. Samo opet mi tu nesto ne stima, u svakom slucaju iskrena i otvorena komunikacija je kljuc uspijeha. Da bi se mogla posvetiti bilo cemu u potpunosti moras znati na cemu si, kako ti tako i on. Nema smisla da on misli o tome kako ne zeli uzeti godisnji, dok se ti uopce ne mozes fokusirati na posao jer jedino sto zelis je beba. Oboje morate tocno znati sto i kako dalje. Drzim vam fige i zelim vam puno puno puno srece da uspijete sve rijesiti i dobijete sto prije U svakom slucaju nemoj posustajati i nemoj dozvoliti da te razocaranje, depresija ili psiha pobijede, jer ti si jaca, zapamti to!!!
|