troubled
|
eh da...tako je to s muškom djecom...
izvoljevaju i zanovijetaju od samog starta 
nakon dvije školske i prekrasne trudnoće...dva školska poroda i oporavka...odmah mi je nešto bilo sumnjivo
na početku trudnoće krvarenja...premirala sam od straha do 14. tjedna...
na kraju trudnoće prvi susret s bolnicom u životu...9 dana na odjelu zbog povišenog tlaka...
inducirani porod...
(u međuvremenu se dijete s uzv sličica BELJI!!!!...kaže i ginica da to još nikad nije uspjela tako dobro snimiti obećavam staviti tu sličica u album, vrijedi je vidjeti )
i naposlijetku, kad smo stigli kući i kad sam promislila je li sad gotovo?...e nije...sutradan natrag u bolnicu...tlak i dalje luduje, još jače nego prije...
no dobro...kažu da su oni s marsa, a mi da smo s venere...
ali to nije sve
osim svega nabrojanog, Franko me zamalo uvrstio u medicinske fenomene...2 puta...
prvo su se svi liječnici na odjelu iščuđavali kako to da sam toliko zatvorena (skroz!) za trećerotkinju...tako da su mi između ostalog rekli (još uvijek nisam definirala radi li se o komplimentu ) da mi je cerviks kao u djevice
e onda su, s obzirom na tlak, termin, veliku bebu, anamnezu prenošenja i ostalo odlučili inducirati porod 1.9...
došla sam u rađaonu oko 6 i 30...ctg je bio ok...zatvorena, zaključana do daske
u 7 i 45 su mi stavili gel...i rekli da nema ustajanja dva sata (ajme meni...ja bi hodala )
trudovi su počeli ODMAH!...ali su bili lagani, školski i totalno podnošljivi...
tako je bilo do 10...
onda su me pregledali i (euforično) zaključili da sam na 2 prsta ali (manje euforično) totalno tvda i zabetonirana
tu je krenulo malo jače...ali još uvijek podnošljivo...
u 11 su mi prokinuli vodenjak...ubrzo nakon toga je sastavilo
u 11 i 30 sam molila epiduralnu, carski ili bilo što ...dobila nešto za bolove...i obećanje da sam 5. na redu za epiduralnu...
pregledali me (oko 11 45) i kažu 3 prsta 
kažem ja doktorici (poznavajući svoje tijelo) -neću ja dočekati tu epiduralnu
ode ona, pa se vrati i kaže: čim završe sa carskim, ti ćeš dobiti epidurlanu...
jok, kažem ja (opet poznavajući svoje tijelo) - neću ja to dočekati
dobro, opet će ona pomirljivo i susretljivo...vidjet ćemo...sada ideš u boks, pa će ti muž moći biti s tobom dok ne rodiš...
jeeeeeeeeeeee
dragi je bio pred vratima i strpljivo čekao da ga pozovu 
došla babica i pomogla mi do boksa...
legla ja na stol...ona prikopčala ctg, uključila ga i napisala 12:05...
(sad će mi zvati dragoga )
ali...Franko je imao drukčije planove....
IDE BEBA!!!!!!
odnekud čujem doktoricu gdje pita - koliko je otvorena...a babica će...8,9,10...koliko god treba!
dojurila doktorica...i još dvije, da ne pofali....
gura Franko...gura li gura...
a one će meni -NE TISKAJ! ide on SAM!
i ja poslušno ne tiskam...
samo odjednom čujem -kmeeeeeeeee
kažu one - aj sad tiskaj da mu izađe i guza
(zaplakalo sunce mamino čim je nos promolio)
potisnem ja tu guzu...izađe cijeli Franko...(4010g, 53 cm)
kaže babica 12:09!!!!
bez rezanja, bez pucanja...bez ikakvih problema i šavova
i tako nam tata nije stigao na vrijeme...jer nitko nije vjerovao u tako munjevito otvaranje nakon onog betona prije
mislim...za 4 minute, teško da bi se stigao i presvući u onu zelenu odjeću
pustili su ga k nama za par minuta i ostavili nas, ponovno (kao i s magdom) čarobna 2 sata...da se ljubimo, mazimo...divimo i čudimo...
a ljubav, divljenje i čuđenje...već znam...neće nikad prestati ni izblijediti...
nepopravljivo i bezuvjetno zaljubljena...opet!
_____________________________
imam novi ticker :)
|
a ovo: eh da...tako je to s muškom djecom... 
). 
Odštampaj
